Vodeće globalne agencijske grupe

Dara Jalil al-Khayat: Hrvatske tvrtke imaju priliku surađivati s Kurdistanom

Naše želje i ambicije znatno su veće od onoga što je dosad napravljeno, a napravljeno je malo. Događanja u Iraku u posljednjih 10 godina iznimno su loše utjecala na naše odnose. Zato želimo iskoristiti ovaj posjet kako bismo pozvali sve hrvatske kompanije da ponovno rade u Kurdistanu, što im može poslužiti kao temelj za izgradnju dobrih odnosa s cijelim Irakom. Naši su odnosi trenutačno u dobroj fazi, ali daleko su od onoga što želimo, pa je i svrha posjeta upoznati što više gospodarstvenika s obje strane s mogućnostima suradnje.

Posve sam siguran da su nam interesantni svi sektori u Hrvatskoj i da se sa svima može surađivati, posebice u graditeljstvu, gdje hrvatske tvrtke imaju dugu tradiciju i vrlo dobra iskustva. Također su tu sektori opreme, gradnje infrastrukture poput elektrana, poljoprivrede, namještaja i uslužnih djelatnosti. Sve nam to može koristiti.

U Kurdistanu su svi sektori otvoreni i vapi za suradnjom i investicijama, a hrvatske tvrtke mogle bi popuniti veliku prazninu u raznim područjima, zato ih pozivamo da pronađu svoju šansu za investicije. Spremni smo im pomoći.

Načelno gledano, sredina i jug države imaju prilično složenu sigurnosnu situaciju, ali u posljednje vrijeme uočili smo promjenu stanja nabolje u cijeloj državi, pa se nadamo da će se situacija ubrzo promijeniti kako bi strane tvrtke mogle doći i neometano raditi. Što se Kurdistanu tiče, potpuno je siguran i zato može poslužiti kao vrata za ulazak na tržište cijelog Iraka.

Marijan Marinčić, prvi najveći privatni dioničar Croatia Airlinesa i Croatia banke, ostao je bez svojih dioničkih uloga. Gubici Croatia Airlinesa pokrivali su se državnim novcem za koji je država povećavala svoj ulog, s time da su ulozi prvih privatnih dioničara takvim dokapitalizacijama obezvrijedili. A Croatia banka bankrotirala je 1999. U Izvješću HNB-a o stanju i mogućnosti sanacije bankrotirane Croatia banke d.d. iz lipnja 1999. navedeno je: ‘Netransparentnost poslovanja nije omogućavala Skupštini dioničara da kvalitetno procjenjuje poslovne poteze Uprave i iznimno loš rad Nadzornog odbora, pa se jedino vodila lažno prikazanim dobitima. Mali broj po udjelu u kapitalu sitnih dioničara upravljao je bankom u korist svojih privatnih poduzeća, a opravdano se sumnja da se na taj način ostvarivala osobna korist.’

Na osnovi tog HNB-ovog izvješća Marijan Marinčić pokrenuo je sudski postupak protiv Krunoslava Čovića, tadašnjeg predsjednika Nadzornog odbora, i Ivane Tarle, predsjednika Uprave bankrotirane Croatia banke, zahtijevajući naknadu štete zbog toga što su ‘upravljali bankom u korist svojih poduzeća’, a na štetu dioničara.

Trgovački sudovi, zagrebački i Višoki, presudili su da Marijan Marinčić nema pravo na naknadu štete. I sada Krunoslav Čović od Marinčića zahtijeva da mu plati 44.408 kuna dosuđenih sudskih troškova. Toliko o pravima ‘neumreženih’ dioničara.