Home / Financije / Prognoze o cijenama nakon krize

Prognoze o cijenama nakon krize

Što kad Hrvatska postane zemlja članica? Prema načelnoj odluci Europske unije Hrvatskoj je osigurano otprilike 3,5 milijardi eura za prve dvije godine članstva, u to u tri fonda: Kohezijskom fondu, Europskom fondu za regionalni razvoj te Europskom socijalnom fondu, koji uvelike potiču upravo gospodarski i socijalni razvoj.

Pitanje je samo koliko ćemo biti uspješni u iskorištavanju tog novca čije je izvlačenje mnogo teži, dugotrajniji i skuplji proces od povlačenja sredstava iz pretpristupnih fondova. Ne budemo li, može nam se dogoditi da u Uniju više damo nego što ćemo od nje dobiti. Ipak, možda nam je IPA dobra škola, pa ćemo drugi put pametnije.

Upravo smo potpisali ugovor za uređenje prodavaonice s najvećim njemačkim lancem optika Apollo Optikom u kojem je 710 prodavaonica. Taj je ugovor za nas važan jer njegovo sklapanje znači da smo priobližili povijest poznatog i velikog njemačkog poduzeća – kaže Iva Pintur iz Prezente Nove. Za Komisiju EU važno je hoće li se projekt nastaviti, da svoj novac nije utrošila u nešto jednokratno. Naše poduzeće nastavlja aktivnosti koje su se financirale tim projektom, dakle dalje nastavljamo izlagati na sajmovima optike. Svoju novu web-stranicu upotrijebili smo novim sadržajem koji nije bio planiran projektom. Dizajnirali smo nove proizvode koji će još više pridonijeti našoj konkurentnosti na tržištu EU – objašnjava Pintur.

S obzirom na krizna vremena brojni se poduzetnici raspituju o fondovima EU da bi osigurali novac za lakše preživljavanje. Fondovi, međutim, nisu namijenjeni rješavanju problema takve vrste. Da bi povećali iskorištavanje rezerviranih sredstava iz programa, trebali bi početi načiniti nešto iz tih prijedloga. Ni u tome Hrvatska ne proizlazi najbolje. Nedostaje nam kultura suradnje. Mnogo bi nam bolje bilo kad bismo više učili iz iskustva svojih susjeda jer suradnja nije samo dobrodošla, ona je nužnost prema europskim pravilima igre. Državne institucije trebale bi osigurati platformu za takvu suradnju – smatra Perović Vrga.

Koliko učenje od iskusnijih zemalja može biti plodnosno, govori primjer projekta Turističkog informativnog centra u Biogradu za koji će Europska unija izdvojiti 660 tisuća eura. Projekt se pripremao po uzoru na slovenske i prošla je primjerom dobre prakse u konkurenciji 69 prijavljenih projekata iz Hrvatske. Poduzetnicima koji se na projekte prijavljuju samostalno od velike su pomoći lokalne razvojne agencije. Organiziraju se radionice i edukacije o europskim fondovima, ali i drugim vrstama kreditiranja i isporuči. Kod nas su sve češće održavaju i okrugli stolovi i seminari o fondovima namijenjeni stručnom usavršavanju, ali i infodani otvoreni potencijalnim korisnicima. Na takvim otvorenim edukacijama poduzetnici bi od stručnjaka na licu mjesta trebali dobiti konkretne, podrobne informacije, a ne samo općenite podatke o programima, što ih često obeshrabri. Najnovije o budućim natječajima fondova EU može se pratiti na web-stranicama Ministarstva gospodarstva rada i poduzetništva. Preporučili bismo svim zainteresiranim poduzetnicima da obvezno prate web-stranice Ministarstva i posjete seminare o fondovima EU koje ono organizira. Uoči prijave za tječaj PHARE 2006. Ministarstvo gospodarstva organiziralo je nekoliko radionica. Mi smo prisustvovali jednoj cijelodnevnoj nekoliko mjeseci prije roka za prijavu. Slične seminare organizira i Hrvatska udruga poslodavaca, ali i druge institucije – savjetuje Iva Pintur iz Prezente Nove.

Vremena u kojima se nije pitalo za cijenu sigurno se više neće ponoviti. Ona su, općenito, bila kontraproduktivna, posebno za klijente. Kriza će se nastaviti segmentirano, bit će mnogo uspona i padova cijena u medijima i neće ista pravila vrijediti za sve medije. Cijene internetskog oglašavanja padat će jer za razliku od npr. televizije internet nema ograničenu količinu prostora. Ne vjerujem da ćemo uskoro dosegnuti razinu cijena koje smo imali prije krize. Cijene su padale, tako da su tržišno relevantne postale cijene ‘one man bendova’ ili malenih dizajnerskih studija, što je dugoročno neodrživo. Cijenu kreative ne može se određivati prema visini medijskog budžeta. To je netransparentno i ne odgovara količini znanja, posla i tima koji na tome radi.

Manje je prostora za pogrešku jer su manji budžeti i klijent mora biti apsolutno siguran da će budžet opravdati ciljeve. Nema ni toliko kampanja koliko su ih klijenti imali prijašnjih godina. Definitivno je došlo vrijeme da stalno moramo nešto nuditi i nudit. Vrijeme je u kojem klijente treba cijelo vrijeme držati budnim, razmišljati ispred svoje konkurencije, a kojiput i ispred samog sebe. Mi sjednemo i zajedno s klijentima raspravljamo o tomu kako poboljšati poslovanje. To je zaista potrebno za obje strane.

U ovom trenutku ne mogu govoriti o nekom optimizmu. U isto vrijeme, imate mogućnost podići svijest o brendu bez mnogo potrošenog novca, a to se vidi po nekim viralima na YouTubeu ili aplikacijama na Facebooku. Gledano iz te perspektive, to je zlatno doba. Mnoge agencije i dalje rade po principu ‘sjedimo i čekamo ‘brief’, a to ne vodi nikamo. Iako postoje poprilični problemi, veseli činjenica da ipak dosta klijenata na neki način raste zajedno s agencijom. U toj priči agencija postavlja standarde u sklopu struke i profesionalnog načina funkcioniranja, a klijenti se tome prilagođavaju, svjesni da poštuju postavljene procedure rade u svoju korist te optimalno iskorištavaju i budžete, ali i resurse agencije koja ih prati.