Hamad bin Jassim bin Jabr Al-Thani

Novi vlasnik Harrodsa barem je iz kraljevske obitelji, bila ona i katarska. Mohamed al-Fayed konačno je odustao od želje da se svidi Britancima. Nakon izgubljenih sporova zbog pogibije svog sina i Lady Di odselio se u Monako, a sada je prodao luksuznu robnu kuću Harrods katarskoj kraljevskoj obitelji za 2,2 milijarde dolara. Zaradio je odlično, ali novac mu ne treba, navodno odlazi u mirovinu.

Englesko obiteljsko srebro, koje odavno nije englesko, promijenilo je početkom svibnja još jednog vlasnika i dospjelo u ruke, naravno ne Engleza, pa čak ni Britanca, već još jedne bogate bliskoistočne obitelji. Kontroverzni milijarder Egipćanin Mohamed al-Fayed, savršeni simbol izokrenutih vremena u kojima Englezi rasprodaju svoj ponos i to svojim nekadašnjim vazalima, prodao je luksuznu robnu kuću Harrods, do koje je navodno došao prijevarom, katarskoj kraljevskoj obitelji za 2,2 milijarde dolara (1,5 milijarda funti), ne zato jer mu treba novac, što bi Engleze zasigurno razveselilo jer ga mrze, već zato što odlazi u mirovinu. Za utjehu Engleza, pak, ostaje da će vlasnici biti jedna uvažena kraljevska obitelj, a zna se koliko su slabi na kraljevskoj obitelji. Al-Fayed mrže jer kad god ga pogledaju, onako potkoženog i bahatog, vide koliko su nisko pali.

Zanimanje Qatar Holdinga, investicijske ruke državnog fonda Qatar Investment Authoritya kojim upravlja šeik Hamad bin Jassim bin Jabr al-Thani, ujedno i katarski premijer, leži u daljnjem širenju napačenim otokom, s obzirom na to da već raspolaze sa sasvim respektabilnom vrećom posjeda i većinskim udjelom u nekretninama (Songbird Estates), u trećemu najvećem britanskom lancu supermarketa, trećoj najvećoj banci Barclays uz drugi najveći udjel na Londonskoj burzi, pa će Harrods biti zgodan dodatak. Katarskim bogatunima ovo je drugi pokušaj širenja u maloprodajnom elementu na otoku nakon što su 2007. bezuspješno pokušali preuzeti drugi lanac Sainsbury’s. To ih nije posebno obeshrabrilo, pogotovo s obzirom na to da imaju nekih 60 milijardi dolara za igranje, pa su se malo strplili i nekoliko godina poslije domogli se Harrodsa.

Al-Fayed, praćen nizom kontroverzi, odlučio se u 77. godini života posvetiti više obitelji i povući se u mirovinu. Poznati robnu kuću, koja danas nudi i zlatne poluge svojim profinjenim i potkoženim posjetiocima, al-Fayed je kupio 1985. za 615 milijuna funti, pa može biti vrlo zadovoljan postignutom cijenom, a u trenucima nostalgie moći će uživati u povlaštenom položaju počasnog predsjednika i bogatstvu procijenjenom na 650 milijuna funti, iako nito zapravo ne zna točan iznos, koje još uvijek obuhvaća hotel Ritz u Parizu i nogometni klub Fulham, među ostalim.

Odnos Mohameda al-Fayeda s Britanjom vrlo je zanimljiv i višeslojan. Iako redoviti izvor kontroverzi, Mohamed je najpoznatiji po tvrdnji da su britanske tajne službe inscenirale prometnu nesreću u pariškom tunelu u kojoj je poginuo njegov sin Dodi sa svojom ljubavi princezom Dianom, za koju je tvrdio da je u tom trenutku bila trudna. Razne istrage i istragice pokazale su da to nije bio slučaj, no al-Fayed redovito podsjeća javnost na svoju teoriju koja još obitava u svijetu teorija zavjera.

Sljedeća kontroverza po kojoj ga pamte je sudski spor dvije godine poslije, sa stanovitim članom Konzervativne stranke i zastupnikom u Parlamentu Neilom Hamiltonom, koji ga je tužio zbog klevete. Naime, al-Fayed, oduvijek očajnički želi biti prihvaćen u visoko britansko društvo, što mu ne polazi za rukom.

Sin učitelja, svoju je poduzetničku karijeru počeo prodajući Coca-Colu i ši-vaće strojeve u svom rodnom gradu Aleksandriji, ali bogatstvo nije izradio napitkom protiv prehlade, već jednom drugom pametnom poslovnom odlukom. Oženio je sestru međunarodnog trgovca oružjem Adnana Khashog.

Mnogo je priča o raznim dijelovima njegova nesumnjivo zanimljiva života, pa i nije savim lako utvrditi što je činjenica a što podmetanje. Primjerice, još se ne zna točan datum i godina njegova rođenja, ali se zna da je prehram ‘al’, koji u arapskom svijetu označava aristokratsko podrijetlo, proizvoljno dodao u 45. godini života. Dvije su stvari sigurne, živahnii se Egipćanin u visine vinuo sa samog dna, i drugo, cijeli život gija, što mu je otvorilo vrata utjecajnih krugova ma Bliskom istoku, na Haitiju i Londonu, da bi konačno postao financijski savjetnik sultana od Bruneja čiju je milijardu dolara upotrijebio za kupnju House of Fraser, roditeljske tvrtke Harrodsa, za što je navodno dobio blagoslov Željezne Lady Margaret Thatcher i većeg dijela britanskog tiska.

Ipak, priča o Harrodsu nije bila tako jednostavna i tu se javlja jedna od većih kontroverzi u al-Fayedovu životu, ona koja se tiče njega i Rolanda ‘Tiny’ Rowlanda, predsjednika tvrtke Lonrho, optužene za kršenje embarga na Rodeziju i niz drugih dubioznih aktivnosti. Jedna od verzija kaže da je Tiny silno želio Harrods, ali tadašnja vlada nije željela riskirati daljnje kontroverze u vezi s tom tvrtkom pa ga je opteretila administrativnim tehnikalijama (istragom Komisije za monopol) nadajući se da će netko drugi, prihvatljiviji, u međuvremenu uletjeti. Taj netko, pokazalo se, bio je Mohamed al-Fayed.

S obzirom na to da se dvojac otprije poznavao, al-Fayed je Tinya uvjerio da mu proda 29,9 posto postojećeg udjela u House of Fraser, čime bi zavarao vlasti koje bi pomisliše da je odustao od većinskog preuzimanja i uklonile svoju blokadu. Naravno, tada bi mu al-Fayed vratio dionice i omogućio mu da u potpunosti preuzme House of Fraser. Epilog svatko s prosječnom inteligencijom može napisati. Očajni Tiny pristao je uvjereno da je al-Fayed nebitni igrač koji nema dovoljno novaca za otkup ostatka dionica, ali svoj udio nije nikad dobio natrag. Al-Fayed je fondovima sultanu od Bruneja 11 mjeseci poslije kupio većinski udjel, u međuvremenu je medijima, vladi i Londonu prodao priču kako bogatstvo duguje svojoj obitelji brodara s obala Nila. Argument je zvučao uvjerljivo jer je još 60-ih zaista osnovao brodarsku tvrtku u Egiptu. Koliko je priča točna ili nije teško je reći, no poslovica tu dosta pomaže: Gdje ima dima ima i vatru!

I tako je sin siromašnoga kolonijalnog učitelja postao oličenjem ‘engleskoga stila’, što je apsolutno protivno engleskoj tradiciji koja tolerira samo lopove s pedigreeom, ili barem one koji su rođeni Britanci. Ta famozna sedmerokatnica s nekih tristo odjela, koji se prostiru na 90 tisuća četvornih metara, u kojoj su kupovali Oscar Wilde, Sigmund Freud i Noel Coward, doista utjelovljuje pojam od ‘igle do lokomotive’, ali ne na onoj narodskoj razini, već za one dubljeg džepa. Naravno, takav renome mora pratiti i odgovarajuća tradicija, koja počinje 1849., kad današnji ugled Harrodsa. Pod njegovim je vodstvom kuća prerasla pučke okvire i počela graditi ugled luksuznog odredišta za bogatiju gospodu, čemu je sasvim sigurno pomoglo uvođenje prvog dizala u Londonu, sa stjardima koji su dočekali goste na sljedećem katu s čašicom brendija ne bi li im pomogli prevladati uzbuđenje tijekom takve vožnje.

Tijekom 20. stoljeća ponuda se toliko proširila da je s vremenom kuća prodala avion, aligatora i malog slona. Konačnu potvrdu svog ekskluziviteta Harrodsa dobiva 1938. kada postaje službeni dobavljač porculana, stakla i drugih otmjenih stvarica za potrebe kraljevske obitelji. Lista kraljevskih klijenata podebljana je tijekom godina širenjem nabave za kraljicu i vojvodu od Edinburga. Sve te kraljevskie ugovore, koji Englezima i još ponekom narodu Europe zaostalom u feudalizmu čine presudnu razliku između otmjenog i seljačkog, al-Fayed je izgubio nakon svojih optužbi na račun kraljevskie obitelji. Neki su komentirali da je ionako Harrods pretvorio u odredište za snobeve i nove bogataše, što jako pogada kraljevsku obitelj koja nije snobovska i svoje bogatstvo duguje darežljivome britanskom narodu.

House of Fraser putem koje se al-Fayed domogao Harrodsa, vlasnik kuće postaje 1959., a riječ je o konkurentu stvorenom iste godine kad i Harrods, u Škotskoj. Sir Hugh Fraseru, na čelu kompanije 70-ih, nakupio je kockarskih dugova, pa su se počeli javljati prvi udvaraci, među kojima i Tiny Rowland, kojemu Fraser prodaje manji udio.