STATUSFERA

Posjedovanje više nije dovoljno, u trendu je davanje. Bogati ili uspješni nastoje se odlijepiti od negativnog imidža i vratiti zajednici. Više se toliko ne spominje kupovna moć, a naglašava se velikodušnost. To više što im internet omogućava da svoje altruistične poteze učine javnim.

Globalna gospodarska kriza dotaknula je i segment potrošača koji diktiraju trendove ili su ih u mogućnosti pratiti. Riječ je o visokom sloju potrošača koji bez pola frke mogu ‘iskeširati’ na stotine kuna i/ili dolara kako bi bili u toku i kočoperili se statusnim simbolima kao dokazom svoje potrošačke moći i osobnog uspjeha. Upravo zbog njihove kupovne moći, odnosno mogućnosti da kupnjom poprate lansiranje raznoražnih proizvoda bez obzira na cijenu, kompanije budnim okom prate promjene u njihovu ponašanju zbog čega će ih vjerojatno zanimati nova analiza Trandwatching.coma, kompanije koja donosi najnovije trendove iz područja marketinga.

Ovog mjeseca ekipa stručnjaka donosi istraživanje znakovita imena ‘Statusphere’ ili, u slobodnom prijevodu, statusfera, čija je okosnica promjena odnosa potrošača prema statusnim simbolima.

Točnije, pokazalo se da s vremenom svoj visoki status u društvu komuniciraju i mogu ‘fiksirati’, osim posjedovanja tradicionalnih luksuznih brendova, i na druge načine, poput humanitarnog djelovanja, konzumacije ekoloških proizvoda, usvajanjem novih znanja i vještina, a i iskorištavanjem blagodati virtualnog svijeta, odnosno mogućnosti povezivanja. No, valja krenuti redom. Kao što stoji u izvješću, ‘posjedovanje’ nije jedini način na koji potrošači mogu komunicirati svoj visoki status već i ‘davanje’ služi istoj svrsi. I dok su potrošači zgroženi korporativnom pohlepom koja je dovela do posvemašnje gospodarske krize i ‘bogati ili uspješni nastoje se odlijepiti od negativnog imidža i vratiti zajednici’. Tu je još jedan moment koji ih čini velikodušnijim. Riječ je o internetu, mediju koji im omogućava da svoje altruističke poteze učine javnim.

Nadalje, pokazalo se da je etiketa ‘zeleno’ idealna za komuniciranje statusa. Mogućnosti su bezbrojne, a korist za cjelokupno društvo dobrodošla. Prema ‘trendwatcherima’, rastući interes potrošača za ‘zeleno’ dovest će do veće ponude i za visoki sloj koji će se posjedovanjem ekoloških proizvoda popraćenim iznimnim dizajnom imati čime pohvaliti u društvu istomišljenika. Također, izvješće navodi kako će nove proizvode pratiti i priče o tome kako nastaju, odakle stižu sirovine, kako se distribuiraju ili donose potencijalne koristi za potrošače što će pomoći spomenutim kupcima da potvrde svoju poziciju u društvu i potvrde se kao osviješteni znali. U skladu s tom tezom je i sljedeći trend koji se rada pod egidom ‘statusfere’.

Riječ je o stjecanju novih znanja i vještina koje će poslužiti jednako dobro kao i fizički statusi. S gleđišta općedruštvenog razvoja taj je trend svakako dobrodošao, ali bi mogao stvarati probleme ili, barem, dodatni napor marketinga koji trebaju znati kako prodati proizvod koji će ih učiniti važnim, a opet da znaju, da uče.

U izvješću Trendwatching.coma, stoji da kompanije moraju ponuditi svojim kupcima svakodnevna znanja, ali i jako kvalitetan proizvod. Prema njima, neki od uzornih primjera su aplikacije za iPhone koje su izbacili Becks, Nike i Adidas. Nikeova aplikacija True City donosi korisnicima ‘insajderske’ informacije o šest europskih gradova i istodobno im omogućava da dijele savjete i preporuke. S druge strane, Adidas Urban Art Guide je besplatna aplikacija koja korisnike upoznaje s najboljim grafitima na zidovima berlinskih i hamburgskih građevina te donosi informacije o grafitu i njegovu autoru. Becks svojim kupcima, pak, nudi aplikaciju pod nazivom Gig Finder uz pomoć koje oni mogu vrlo lako potražiti gdje se odvija najbolja svirka, a GPS im omogućava da do nje dođu na jednostavan način bez obzira na to gdje se nalazili.

Vrlo blisko znanju je svladavanje vještina i to posebno za mlade potrošače koji se žele izboriti za svoj status u društvu. Izvješće i u tom segmentu donosi nekoliko primjera brenda koji su uspješno povezali kvalitetu i osobno napredovanje potrošača. Primjerice, tu je Tescoova Wine Finder aplikacija koja može prepoznati bilo koje vino iz svoje baze podataka samo na osnovi fotografije boce. Osim što se kupac može hvaliti svojim znanjem, može dobiti i preporuke na osnovi cijene, zemlje podrijetla ili jela uz koje se planira konzumirati. Švedski prehrabreni brend Santa Maria nudi aplikaciju koja donosi upute, savjete i preporuke vezane uz pripreme jela sa žara. Korisnik može tako svladati svoje umijeće kuhanja i informacijama o receptima zadiviti društvu.

Ako je suditi prema spomenutim primjerima, internet u kombinaciji s pametnim telefonima čini čuda kad je riječ o praćenju potrošačkih trendova, pa ne čudi što su istraživači umrežavanje stavili kao još jedan način ‘fiksiranja’ statusa. Jednako kao i u zemaljskom svijetu i u virtualnome društvena pozicija ovisi o tome s kim se pojedinac druži i kakvu ‘sortu’ naroda oko sebe okuplja. Pritom valja voditi računa o tome da bez obzira na to koliko je individualnost ‘in’, prihvatljivost klanu ili plemenu i dalje snažno uspjeva iskomplicirati vrijednosti, stajališta i položaj.

U slučaju virtualnog svijeta, poznanstva koja govore o društvenoj poziciji sklapa se na socijalnim mrežama poput Facebooka ili Twittera, a ona koja su korisnicima bitna mogu biti iskomplicirana širokoj masi ljudi samo u jednom trenutku. Stoga, rada se potreba za većom virtualnom prisutnošću, pa tako i za višim statusom.

Kao što stoji u izvješću Trendwatching.coma, ovo je tek dio alata kojim pojedinci mogu komunicirati svoje pozicije, a njih ima toliko koliko je načina da potrošačima zaštitiraj njihov ego, zadovoljni njihovu potrebu za relevantnošću, prepoznatljivošću ili poticanjem zavisti kod ostalih članova društva. Takva je potreba posve prirodna, pa su tako i načini na koje kompanije mogu uskočiti u trend posve legitimni. Istraživači stoga nude i nekoliko uputa koje bi kompanijski čelnici trebali uzeti u obzir prilikom krojenja marketinške strategije. U prvom redu trebali bi voditi računa o tome tko je točno njihova publika koju bi htjeli zadiviti. Otkriju li da je njihov brend fokusiran i dalje na one tradicionalne, fizičke statusne simbole i neprestano nude nešto više i jače, a njihovi kupci na to ostaju mrtvihladni, onda bi pod hitno trebali zagaziti dublje u statuseru i odabrati jedan od prije spomenutih alata za pomaganje demonstracije potrošačke moći. Ako su, pak, te elemente uvrstili u svoju strategiju, onda bi trebali pomoći potrošačima da pričaju priču o brendu, pa tako i o svom statusu.