Cijena sigurnosti

Strah od gubitka posla nagriza nas posljednjih godinu dana više nego ikad prije. Izgubili smo sigurnost koju nam je pružao bivši poredak, ali dobili smo izazove promjene. Problem koji vas muči nije nov iako nam se svima čini da je sada postao kroničan, da nikad nije bilo ovoliko teško, da najteže trenutke proživljavamo tek sada, a da su političari na vlasti najgori koji su se ikad rodili. Taj problem postoji oduvijek, promijenila se jedino naša percepcija. Problem se zove – nesigurnost. Odgajani smo (mi nešto stariji, a preko nas i naša djeca još osjećaju posljedicu tog odgoja) u sustavu koji nas je zavidao na raznim stranama nudeći nam čarabnu riječ ‘sigurnost’ kao temeljnu vrijednost i uvjet našeg napretka. Buđenje je bilo bolno, a lekcije ni na nacionalnoj razini ni nakon nekoliko desetljeća nismo naučili. A pouka je tih lekcija jednostavna: ne postoji ništa što bismo mogli zvati sigurnošću.

Potreba da budemo sigurni iskonska je, temeljna, ubraja se u temeljne ljudske potrebe (Maslovljeva hijerarhija potreba lijepo govori o tome). Toliko želimo osjećati se sigurnima da smo tu sigurnost nerijetko voljno platili ne samo novcem, primjerice, kad kupujemo osiguranje (što je, usput budi rečeno – jedina sigurnost koju možete kupiti). Katkad smo spremni tu želju za ‘sigurnošću’ platiti mnogo više nego što se novcem može izraziti. Ta cijena naš je osjećaj slobode, samopoštovanja, potrebe za samorealizacijom, da naborijim samo one na vrhu ljestvice. Cijena koju tada plaćamo nerijetko je istaknuta u našem zdravlju – a to je, kao što bi rekli markeški stručnjaci – neprocjenjivo. Vaša potreba za sigurnošću, dakle, taj iracionalni koncept u vašoj glavi, uzrokom je velikog otpora promjeni. Kako se onda, kad smo sve ovako jednostavno posložili i shvatili, othvati tom strahu od promjene koji nas obuzima? Kako (na)učiti iz vlastita iskustva? Što je pisac htio reći?

Neki čak misle da je te probleme jednostavno riješiti, a da su pitanja koja postavljate ‘za malu djecu’. Jedan od takvih napisao je i knjigu na tu temu. Ta je knjiga tanka, sva je mudrost stala na manje od stotinu stranica. Spencer Johnson, jedan od suautora univerzalno prihvaćene jednostavne ideje vođenja pod nazivom ‘jednominutni menadžer’ (drugi je autor te sintagme Ken Blanchard), napisao je priču ‘Tko je maknuo moj sir?’ (‘Who Moved My Cheese?’). Simpatična je to, ali i poučna priča o četiri lika koja žive u labirintu i svakodnevno odlaže po sir kojim se hrane i koji ih neizmerno usrećuje. Priča je parabola, a sir metafora onoga što želite imati u životu: karijere, posla koji vas prehranjuje i usrećuje, imovine, ljubavi, zdravlja…

Osnovna je poruka da praćenjem i predviđanjem neizbježnih promjena, brzom prilagodbom i spremnošću na sve promjene, ali i promjenom stajališta iz straha u uživanje u izazovu koji one donose, možemo uspješno u svakom trenutku naći novi sir (posao, ljubav, stan, zdravlje…) jer se stari, čak i ako se ne pojede, može lako – pokvariti! Pročitajte i odmah promijenite svoje stajalište: uživajte u toj promjeni jer prve ste savjete (prati i predviđaj i brzo se prilagodi) – propustili. Vaš novi sir čeka vas u jednom od hodnika labirinta koji se zove život.