POD VISOKIM POKROVITELJSTVOM VLADE REPUBLIKE HRVATSKIE

Hrvatski izvoznici i partneri 5. konvencije hrvatskih izvoznika s ponosom ističu dobitnike nagrada “Zlatni ključ” 2009.

• KONČAR ENERGETSKI TRANSFORMATORI d.o.o.

• SOLARIS d.o.o.

• INETEC-INSTITUT ZA NUKLEARNU TEHNOLOGIJU d.o.o.

• P.P.C. BUZET d.o.o.

• SOLARIS d.o.o.

• TDR d.o.o.

• EUROCABLE GROUP d.d.

• VETROPACK STRAŽA TVORNICA STAKLA d.d.

• IVANČICA d.d.

• KONČAR ENERGETSKI TRANSFORMATORI d.o.o.

• HARBURG-FREUDENBERGER BELIŠČE d.o.o.

• ULJANIK BRODOGRADILIŠTE d.d.

• LPT d.o.o.

• TELEGRA d.o.o.

• KONČAR D&T d.d.

• SMARTEK d.o.o.

• CEMEX HRVATSKA d.d.

• BOXMARK LEATHER d.o.o.

Čestitamo svim dobitnicima nagrada “Zlatni ključ” kao i nominiranim društvima.

Popis nagrađenih i nominiranih društava za „Zlatni ključ“ 2009. možete preuzeti na www.hrvatski-izvoznici.hr

Pojam sale & lease back u turizmu ima nešto drugačije značenje nego u financijskom sektoru. Naime, u turizmu, objašnjava Miroslav Dragičević, partner u Horwath Consultingu, pod time podrazumijeva odnos između developera i individualnog kupca, a ne leasing kuće. Postoji više različitih modela, ali u pravilu developer prodaje individualnom kupcu apartman ili hotelsku sobu, ali odmah nakon što kupi nekretninu s developerom dogovara njezinu daljnju iznajmljivanje. Obično vlasnik dogovori da će u određenom razdoblju, primjerice dva tjedna na godinu, sâm koristiti apartman ili sobu, dok ostatak korištenja, odnosno iznajmljivanje prepušta developeru s kojim dijeli zaradu od najma.

Kapital zarobljen u nekretninama planira osloboditi i slovenski Mercator koji, za razliku od europskih konkurenata, ima jako nizak obrtaj imovine, što je rezultat velike imovine koju posjeduje. Naime, Mercator ima u vlasništvu čak 83 posto svih trgovina u kojima posluje. Upravo je zato predsjednik Uprave Mercatora Žiga Debeljak nedavno najavio da razmatraju moguće sale & lease back aranžmane za dio nekretnina, kako bi se oslobodila skrivena vrijednost u toj imovini.

U sale & lease back modele ne ulaze samo tvrtke kojima su nekretnine sporedna djelatnost. U razvijenim zemljama takve aranžmane često sklapaju upravo građevinari kako bi refinancirali dugove. U Hrvatskoj je to, primjerice napravila Zagreb-montaža 2004. godine potpisavši s leasing-kućom Locat ugovor o refinanciranju trgovačkog centra Dalmare na Ražinama u fazi dovršenja vrijedan 16 milijuna eura na 14 godina. Na taj način investitor je supstituirao svoje kratkoročne obveze dugoročnima, oslobodio kapital za financiranje novih projekata, a glavnu leasing-rate otplaćivao od najamnine zakupaca centra.

Iako se prema sale & lease back modelu mogu prodati pa unajmiti i strojevi, odnosno oprema te pokretnine, u Hrvatskoj za sada leasing-kuće pri odobravanju takvih aranžmana ipak preferiraju nekretnine. Iznimki naravno ima. Još 2000. godine Jadroplov je prodao pa unajmio brodove Zrin i Jadroplov Pride (otplatili su ih u cijelosti 2009. godine), a poznatiji primjer povratnog najma pokretnina svakako su ZET-ovi tramvaji. Ugovor o operativnom leasingu tramvaja između Zagrebačkog holdinga i UniCredit Leasing Croatia je potpisan je u kolovozu 2007. na rok od 10 godina. Prema podacima koje smo dobili iz Zagrebačkog holdinga naknada za leasing, tj. najamnine 79 tramvaja iznosi oko 158 milijuna eura (s PDV-om), dok 10 godišnjih rata iznosi oko 173 milijuna eura, što znači da će holding u 10 godina platiti približno 15 milijuna eura kamata (to ovisi o kretanju euribora, tečaju eura, pa bi ta svota mogla biti i znatno viša). Ugovor s holdingom, doduše, sklopljen je kad su kamatne stope bile relativno niske, a prema tvrdnjama upućenih u taj oblik financiranja, danas to i nije baš najpovoljniji način dolaska do novca.

Nedostak tog oblika financiranje jest i to, kaže Tamara Cirkveni, predavačica na RRIF-ovoj Visokoj školi za financijski menadžment, što se porez na promet nekretnina u iznosu od pet posto vrijednosti plaća dvaput budući da se toliko puta prodaje nekretnina – prvi put leasing-društvu, a drugi tvrtki koja ga otkupljuje po isteku leasinga. Doduše, postoje i načini da se to izbjegne, primjerice prebacivanjem nekretnine u novu tvrtku, pa leasing-društvo u tom slučaju neće kupovati, a poslije prodavati nekretnine, nego tvrtku, te u tom slučaju neće nastati obveza plaćanja poreza od pet posto na promet nekretnina.

Računovodstveno se model sale & lease back može strukturirati i kao financijski i kao operativni leasing. U prvom slučaju prednost je to što se višak prihoda od prodaje nekretnine leasing-društvu iznad knjigovodstvene vrijednosti ne mora odmah priznati kao prihod, već se može odgoditi i amortizirati tijekom razdoblja najma. Imovina i dalje ostaje u knjigama korisnika leasinga te on koristi i amortizaciju i nekretnine kao porezno priznati rashod. Strukturira li se, međutim, posao kao operativni leasing višak ili manjak prihoda odmah se priznaje kao dobit ili gubitak, imovina izlazi iz bilance korisnika leasinga, ali s druge strane nema ni novog zaduženja u bilanci.

Sale & lease back model, u svakom slučaju, jedan je od načina kako iskoristiti resurse za daljnji razvoj poduzeća. Svježi novac za nove investicije i poboljšanje likvidnosti trenutačno su svakako prioritetni ciljevi većine tvrtki u Hrvatskoj.

Popravljanje bilance navodno je bio jedan od razloga zašto se Agrokor odlučio na aranžman s W. P. Careyjem. Naime, dosadašnja zaduženja Agrokora opterećena su s dosta klauzula (debt covenants), odnosno tvrtka se kreditorima obvezala da će ostvarivati određene financijske pokazatelje. S obzirom na to da je ekonomska kriza pomalo narušila prihode i bilancu, Agrokor će sa 77 milijuna eura lakše ostvarivati spomenute klauzule.

Bilancu je sale & lease back aranžmanom svojedobno popravljala i Podravka, no koprivnička kompanija je za tim posegnula kako godinu ne bi završila u gubitku. Potkraj 2007. godine Podravka je prodala tvornicu rajčice u Umagu RBA leasingu i ponovno ju unajmila. Zahvaljujući tome godinu nije završila s gubitkom od 25 milijuna kuna.

Osnovno pitanje prije ulaska u sale & lease back aranžman koje bi tvrtka trebala postaviti, kaže Jens J. Moller Madsen, direktor King Sturgea Hrvatska jest: ‘Što mi nudi bolji povrat na kapital – osnovni biznis ili nekretnine?’

• Ako nekretnine donose bolji povrat, tada je za tvrtku bolje baviti se nekretninama nego osnovnim biznisom. Većina kompanija ipak ostvaruje bolji povrat na kapital u osnovnoj djelatnosti nego u nekretninama. Zbog toga su sale & lease back transakcije dobar način uklanjanja nekretnina iz bilance za dulje razdoblje i oslobađanja kapitala koji se može reinvestirati u osnovnu djelatnost koja donosi veću zaradu. Većina internacionalnih i multinacionalnih kompanija nema u svom vlasništvu previše nekretnina i zadovoljava svoje potrebe za nekretninama na način da ih iznajmljuje, što im daje veću fleksibilnost u širenju ili smanjivanju prostora koji im je potreban – kaže Jans te dodaje da takve transakcije nisu nužno posljedica trenutačno loše financijske situacije, jer nijedan investitor neće ulagati u nekretnine i dati ih u najam zakupcu s lošim financijskim pokazateljima.