Hrvatska je još 90-ih godina prošloga stoljeća privatnim tvrtkama dopustila ulazak u zdravstveni sustav, odnosno pružanje zdravstvenih usluga privatnicima. Tada su se supružnici Pavo i Ružica Ćorluka, koji su cijeli radni vijek proveli u sustavu javnoga zdravstva, odlučili za pokretanje obiteljske tvrtke za zdravstvenu njegu bolesnika. Naime, njihove se tvrtke bave pružanjem njege pacijentima koji su imali operaciju i onima koji imaju teškoća pri kretanju ili su nepokretni.
- Pet dana u tjednu od osam ujutro do četiri podne nije dostatno za brigu o pacijentu, a u bolnicama često nemaju vremena kako bi se bavili svakim ponašob. Shvatili smo kako je pacijentu potrebna briga i nakon pet radnih dana. Osim toga pojavila se potreba za takvom službom. Moj je suprug želio da je pokrenemo, a kada je zakon dopustio formiranje privatnih medicinskih ustanova, počeli smo raditi – kaže Ružica Ćorluka.
Dvadeset godina nakon početka, kaže Pavo Ćorluka, imaju dvije tvrtke: Zdravstvenu ustanovu za njegu i rehabilitaciju te Dom za starije i nemoćne koji se prostire na više od četiri tisuće četvornih metara u zagrebačkom naselju Gajnice. Većinu posla odrađuju na terenu, odnosno njihovi zaposlenici odlaze u kuće posjete pacijentima tijekom kojih obavljaju fizičku terapiju ili manje komplikirane zahvate poput previjanja rana ili izmjene katera. Trenutačno oko dvije tisuće pacijenata prima njihove usluge, a uglavnom je riječ o ljudima koji nisu potpuno pokretni i ne mogu, primjerice, terapiju nakon prijeloma kostiju obaviti u bolnici ili u domu zdravlja. U Dom za starije i nemoćne osobe dolaze pacijenti koji žele produljiti postoperativni oporavak ili oni koji nisu imali dovoljan tretman u toplicama. Svi pacijenti koji dolaze u njihovu ustanovu ili dom najprije dobiju uputnicu od obiteljskoga liječnika, HZZO pokriva troškove doma ili kuće njege, samo ako njihova liječnička komisija utvrdi da je tom pacijentu potrebna kućna njega ili smještaj u domu.
- U javnim bolnicama liječnici i fizioterapeuti često nemaju vremena baviti se svakim pacijentom i fizičkom terapijom, unatoč vrhunskim stručnjacima koji ondje rade, izgleda poprilično unificirano. To znači da se s pacijentima radi jednom na dan, a katkad su im potrebne dvije ili više terapija u danu – kaže Pavo Čorluka.
Obitelj Čorluka upravlja zdravstvenim ustanovama koje imaju više načina naplaćivanja usluga; jedan dio naplaćuju od HZZO-a, ostale usluge od kompanija i osiguravajućih kuća s kojima imaju potpisane ugovore, a dio naplaćuju izravno klijentima, odnosno pacijentima. Dosta je njihovih korisnika, govori Ružica Čorluka, radni vijek provelo u inozemstvu, a kada su se vratili u Hrvatsku, procijenili su kako im je isplativije s njima ugovoriti usluge njege i zdravstvene zaštite. Naime, riječ je o tome da je većina tih povratnika mirovinu odlučila provesti u Hrvatskoj, a tijekom cijeloga radnog vijeka uplaćivali su osiguranje kod osiguravajućih kuća. Uplaćivanjem osiguranja stekli su tzv. limitna sredstva za liječenje koja u Hrvatskoj većinom ne mogu potrošiti jer su zdravstvene usluge znatno jeftinije nego u zemljama Zapadne Europe, u kojima su uplaćivali police osiguranja.
- Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje također je isplativo da na tržištu postoje tvrtke poput naše jer tako štede novac. Primjerice, ako pacijent ima tešku operaciju nakon koje zbog šavova mora dva tjedna mirovati, on mora ostati u bolnici iako svu njegu može primati kod kuće. Zavodu se više isplati da ga pošalju doma i da svakodnevno u posjet dolazi naš djelatnik kako bi mu prekontrolirao ranu i promijenio zavoj – kaže Pavo Čorluka i dodaje kako je u Europi prije nekoliko godina počeo takav trend i da velike bolnice sve više tako vode brigu o pacijentima.
Njihove tvrtke ukupno zapošljavaju od 150 do 160 djelatnika, a riječ je o ljudima koji imaju visoku, višu ili srednju stručnu spremu medicinskog usmjerenja. Većinom su to liječnici, medicinske sestre, fizioterapeuti, socijalni radnici, kuharice, tehničari te zaposlenici ekonomske i pravne struke koji rade u upravi obiju tvrtki. Svih 20 godina koliko posluju ostvarivali su rast, a kako bi ostali konkurentni i kako se ne bi rušila kvaliteta usluge, ulazili su u kreditne aranžmane i tijekom 20 godina poslovanja gotovo uvijek bili opterećeni kreditnim obvezama. No bez obzira na tu činjenicu, obitelj Čorluka uredno je podmirivala dugovanja prema komercijalnim bankama i na kraju svake poslovne godine njihove tvrtke ostvarivale dobit koju su reinvestirali u poslovanje.
