-
Odakle toliko zanimanje za vina? Je li to ozbiljan poslovni pothvat ili je riječ o poslu koji je više ‘za dušu’? Kakvi su planovi razvoja? – U ovom trenutku koncentrimo se na kvalitetu. Kad nju uspijemo prodati po cijeni koju zavređuje i to uspijemo naplatiti i pokriti troškove proizvodnje, slijedi sljedeća faza. Jasno je da kad vam je kvaliteta na prvome mjestu, to ne podrazumijeva velike količine.
-
Mogu li se vaša vina usporediti s onima najboljih istarskih vinara ili su vam planovi još ambiciozniji? – Imamo ozbiljne planove. Ideja je ipak kvaliteta. Na vinima se još nije nitko obogatio.
-
To je točno, ali izvjesni Grgić u Kaliforniji dobro živi. – Da, ali samo dobro živi. To ne doživljavamo kao klasičnu investiciju jer ona podrazumijeva da posao za nekoliko godina možeš prodati i zaraditi, a ovdje je to vrlo teško. Tu su drugi kriteriji. Real Madrid je kupovao i kupuje sve što može platiti. Pravi poduzetnik bira projekte na kojima može dobro zaraditi. Rizik je druga stvar.
-
Posjedujete li dovoljno zemlje za neko ozbiljnije širenje? – Imamo približno sto do dvjesto puta više zemlje u Istri, pa to nije problem. Treba vidjeti imaju li naša vina tržište pa ćemo u skladu s time i razvijati posao. Zasad je dovoljno i osam hektara jer vinari imaju pune podrumne neprodanih vina. Mislim da u masovnosti nemamo što tražiti. Valja se skloniti u nišu jer se tu ipak može lakše opstati.
-
Osim vinarija u Istri neko ste vrijeme radili i due dilligence Mirne iz Rovinj. Jeste li se odlučili za kupnju te tvrtke? – Mirna Rovinj je u jednom trenutku za nas bila interesantna. Ne mogu iznositi detalje oko samih dogovora jer sam vezan ugovorom o tajnosti, ali mogu reći da se pod ponuđenim uvjetima ta priča nikako ne isplati. Mirna je bio zanimljiv projekt ali smo odlučili da se jednostavno ne isplati.
-
Ponovljeni natječaj za brodogradilišta traje još petnaestak dana. Hoće li Kermas ulaganja ipak dati ponudu za neko od njih? – Svojedobno sam rekao da tko god uzme tih pet brodogradilišta morat će uložiti minimalno 1,3 milijarde eura. Sad su obveze smanjene za 600 milijuna, no u međuvremenu su se smanjile narudžbe, a povećali se gubici. Primjerice, 3. maj je prošlu godinu završio s gubitkom od 400 milijuna kuna. Gubici se nastavljaju tako da su cijene realno još više. Procjena je da ne postoji ekonomsko opravdanje i da bismo na taj način samo bacali novac. Smatram da brodogradilišta mogu opstati, ali je potrebna mnogo šira akcija osim jednog čovjeka poput mene koji bi rekao: ‘Ja hoću’.
-
Ali ste na početku kada ste bili zainteresirani vjerojatno vidjeli neki ekonomski rezon? – Ideja je bila da se okupe svi koji na neki način žive od toga, od brodara, kooperanata i ostalih. Željeli smo osnovati konzorcij koji bi upravljao brodogradilištima s motom: probleme ostaviti prošlosti, a okrenuti se budućnosti.
-
U cijeli ste projekt ste ušli u vrlo lošoj konjunkturi za brodogradnju u svijetu. Zašto ste čak i tada smatrali da naša brodogradilišta imaju perspektivu? – To se dogodilo paralelno. Na početku su još knjige narudžbi bile pune, a onda su krenula otkazivanja i svakim danom postajalo sve gore.
-
Domaće brodarske kompanije naručuju brodove u Kini. Biste li taj trend mogli okrenuti? – Zasad odustajem od kupnje hrvatskih brodogradilišta jer taj problem nitko ne razmatra u cijelosti. No, tko zna, kad vidimo što znači Vladin plan B, možda se ponovno vratimo u igru.
-
To je normalno ako su tamo brodovi jeftiniji. Druga je stvar kakva je tamo kvaliteta. Neke trendove teško je promijeniti pa ne bi bilo realno očekivati da kupac za sebe ne traži bolju cijenu.
-
Znači, definitivno odustajete od brodogradilišta? – Za sada da. Vidjet ćemo što znači Vladin plan B. Tko zna, možda se nakon njega ponovno vraćamo u igru.
-
Početna je ideja bila kupiti sva brodogradilišta, zar ne? – Ja sam tom pitanju prilazio u cijelosti jer sam vidio brojne nelogičnosti u poslovanju. Naprimjer, škverovi u Splitu i Trogiru udaljeni su svega nekoliko kilometara, a oba rade svaki posao zasebno. Mislimo smo da ih možemo okupiti u cjelinu te izvršiti podjelu rada i tako doći do pozitivnog poslovanja. Potpuni je nonsens svako od njih razmatrati kao zatvoren sustav. Smatram da se jedna trećina kapaciteta mogla usmjeriti u nešto drugo. Naša je ideja bila ostati brodograditelj, ali dobar dio prihoda, čak do 50 posto, ostvarivati od nekih drugih djelatnosti.
Od brodogradilišta sam odustao, zanimaju me nekretnine i marine
Koje bi to bile? – Gradnja čeličnih konstrukcija i platformi, naprimjer. Nisu brodovi jedini, valja se pomaknuti u niše u kojima nema previše konkurencije. Jednostavno, kineska brodogradilišta su bolja u nekim jednostavnijim brodovima, poput bulk carriera, i ta je bitka izgubljena. Valja biti brži od bilo koga i mislim da sam u razgovorima s upravama nekih škverova došao do zaključka kako i oni slično gledaju. Primjerice, Uprava Uljanika.
Zašto barem njih ne kupite? – Oni su stalno išli u niše i na taj način opstali i poslovali pozitivno. To ne znači da nisam zainteresiran. Došao sam do zaključka da u Hrvatskoj nema volje gospodarstvenika da se udruže ako za to ima ekonomskog rezona i djeluju u zajedničkom interesu. Svatko gleda svoja posla.
Možda zbog pretjerane taštine hrvatskih poduzetnika? – Nije samo riječ o taštini već se razmišlja na način: ‘Neka me ta gorka čaša zaobide’. Bankari izgleda nisu zainteresirani bilo što promijeniti jer imaju Vladina jamstva i ne žele dalje riskirati.
Kada smo kod bankara, kakav je vaš trenutačni kreditni rejting? – U ovome trenutku nemam ni dolara duga. Financiranje nekog projekta može se dogoditi na nekoliko načina, od kojih mnogi podrazumijevaju i banke. Ipak, kriza je pokazala da bankari u najgorim trenucima, poput krize u kojoj smo, nisu skloni podržavati poduzetnike do kraja. Treći način bi bio izaći na burzi ili se priključiti nekim od private equity fondova.
Čime se danas bavite? Jeste li još vlasnik Samancora koju JAR-u ima rudnike kroma ili se vaša tvrtka Kermas bavi nečim drugim? – Udjel u Samancoru Kermas je prodao prošle godine. Sada smo se okrenuli tvrtki Ruukki, koja je izlistana na burzi u Helsinkiju i radimo na tome da ju paralelno izlistamo na burzi u Londonu. Ona se bavi mineralima. O tom tržištu posjećujemo specifično znanje, bilo da je riječ o iskopavanju, kasnijoj preradi te naposljetku pronalasku tržišta za te proizvode. Prema procjeni rudnog bogatstva, JAR je jedna od najbogatijih zemalja na svijetu. Samancor, a poslije njega i Ruukki, imaju koncesije za iskopavanje ruda u toj zemlji.
Koliko rudnika ima Ruukki? – Imamo pet lokacija za iskop te jednu tvornicu za preradu s četiri peći, a uskoro namjeravamo sagraditi još jednu. Idemo u preradu željezne rude te u gradnju termocentrale. Danas čovječanstvo oskudijeva u tri stvari – hrani, vodi i energiji, i to su sigurni sektori budućnosti.
Koliki udio imate u Ruukkiju te kolike prihode ta kompanija ostvari na godinu? O kojim razmjerima govorimo? – Kada Ruukki bude listan u Londonu, a to će biti najvjerojatnije u lipnju ove godine, bit će među 250 najvećih kompanija po tržišnoj kapitalizaciji na LSE-u. Naša je ideja da sve brojke važne za poslovanje narastu još više.
A kako gledate na Hrvatsku? Kao na mjesto za odmor ili ipak i mjesto za dobar biznis? – Hrvatska je u srcu i mislima (smijeh). Vrlo je jednostavno – danas razmatramo nekolicinu projekata, ali zbog loših iskustava koje smo imali sa svima zahtijevam da imaju početak i kraj.
Smatrate li neke sektore zanimljivima za ulaganje u Hrvatskoj? – Ne preferiram nijedan sektor osobito. Moji su zahtjevi jednostavni – da svaku investiciju možemo oploditi s primjerenim profitom. Kermas sebe smatra industrijskim investitorom koji upravlja svojom imovinom i tu znamo odraditi posao. Sve što ulazi u to potencijalno nas zanima. U Hrvatskoj u ovom trenutku nijedna naša investicija nije takva. Vina tek mogu u budućnosti postati ozbiljan biznis. Vinariju Capo doživljavamo prije kao projekt na kojemu se učimo kako poslovati u Hrvatskoj.
Znači li nazočnost vodećih ljudi EPH (Ninoslav Pavić i Stipe Orešković) na predstavljanju da razmišljate o ulasku u medijski biznis? Ili ste zainteresirani za neke druge tvrtke poput onih koje se bave nekretninama ili turizmom (Adriatica.net)? – Mediji me ne zanimaju. No nekretnine i marine su druga priča, pogotovo ako se uspije dogovoriti neki zajednički nastup.
Većinu godine provodite izvan Hrvatske. Planirate li se u budućnosti u potpunosti preseliti u domovinu? – Nemam stalno mjesto boravka i nisam osoba koja se može usidriti samo na jedno mjesto.
