Nije istina da ne znamo proizvesti ni dobar kruh i meso ni da su važne samo strane investicije. Iz barake na zagrebačkom Drvinju izvozi se u 44 zemlje svijeta.
Nedavno održanom zanimljivom stručnom skupu istaknuto je da je ‘izvoz središnje pitanje dugoročnog i strateškog razvoja hrvatskoga gospodarstva’. Uglavnom se govorilo kako izvoza imamo veoma malo i da u svemu zaostajemo jer smo čak i Bugarske. Na završetku jedan je ugledan analitičar autoritativno izjavio: ‘Nemojmo se zavaravati. Ne znamo proizvesti ni dobar kruh ni meso. Kriza je promijenila odnos između snaga na svjetskom tržištu: stvorili su se određeni klasteri i u tom scenariju naši proizvodi nemaju šanse.’ Još je dodao (nešto u tom smislu): ‘Inovacije i naš razvoj uopće nisu važni. Jedino su važne strane investicije koje će modernizirati industriju.’
Takve izjave meni uvijek ‘dižu tlak’ i oštro sam reagirao. To je pogrešno, štetno i opasno. Kada to čujem, mogu zaključiti da je najpametnije ubiti se. No ne mislim se ubiti, nego se vraćam u ‘baraku na Drvinju’ gdje mladi, pametni i sposobni poduzetnici (iako u veoma teškim uvjetima) svoje inovativne proizvode izvoze u 44 zemlje svijeta.
Kada sam se vratio, dočekala me vijest da je tvrtka VESKI d.o.o. pobijedila svojim proizvodom na natječaju u Australiji. Taj proizvod rezultat je njihova znanja i dugogodišnjeg razvoja. Kada su uvidjeli (kao i mnogo drugi) da se na domaćem tržištu gotovo više ne može poslovati, ‘sve su karte uz golem rizik stavili na izvoz’. O tome što na domaćem tržištu prolaže i oni i ostali poduzetnici, napisat ću knjigu jer buduće generacije neće vjerovati da se to događalo. Izvoz će se povećati ako povećamo broj izvozno konkurentnih proizvoda i broj tvrtki koje ih mogu proizvoditi. Kako ćemo to učiniti? Sigurno ne samo proizvodnja tečaja kune koji bi automatski uvoznike počeo pretvarati u izvoznike, kao što si neki ‘mali perice’ zamišljaju. Nećemo nikada uspjeti od uvoznika napraviti izvoznika. Izvoz je pitanje sposobnosti, golemog znanja i teškog rada a ne tečaja kune, poticaja ministarstva ili čarolija profesora Baltazara. Znači da se trebamo okrenuti onima koji su pokazali da imaju proizvode i da znaju izvoziti. Treba pitati uspješne izvoznike, ‘ratnike na tržištu’: ‘Recite, gospodine Zvonko (Ivo, Vladimire…), što svi trebamo učiniti da biste vi povećali izvoz za 300% i umjesto 200 ljudi zaposlili 2.000?’
