Svijet neće biti pravedniji ako svatko ne da svoj doprinos

Nezadovoljni ste načinom na koji je društvo iskoristilo vaše znanje i iskustvo? Od nezadovoljstva nikad ništa. Aktivirajte se na društvenom području na kojem možete biti korisni zajednici i sebi

N akon godina školovanja u zemlji i inozemstvu, dakle znanja, vještina i iskustva koje sam stekao, radim za plaću koja ne pokriva ni temeljne potrebe moje obitelji. Tjeran nostalgijom, potrebom da budem okružen svojom okolinom, obitelji i prijateljima, vratio sam se nakon uspješnog rada u inozemstvu, no ne prođe dan da se ne zapitam zašto. Možda ćete mi reći kako ni vani nije sjajno i ja ću se složiti, no mene više pritišće kriza koja našu zemlju zahvaća na području profesionalizma. Kod nas se ne isplati biti ni obrazovan ni pametan. Sustav je koncipiran tako da koči svaki razvoj – i osobni i kolektivni. Što predlažete profesionalcu koji pred sobom ima još nekoliko desetljeća karijere? Demotivirani

Niste jedini koji razmišlja o tome što je to trulo u državi… Čini nam se da riba smrđi od glave, no i rep je opasno zahvaćen istom bolešću. Smatram da svatko treba krenuti od sebe i zadnja sam koja će dulje od minute prihvatiti za temu ‘jamranje’, prigovaranje, nabrjanje svega lošeg oko nas. I mene, naravno, razgovor koji krene u područje ‘ribarskog prigovaranja’ isprva navuče na tanak led, no samodisciplinirano se oslobodim potrebe za prigovaranjem, pitajući se: ‘Što si ti napravila da bude drukčije?’ Ako je odgovor na tom području o kojem se povela tema neznatan, ili poduzmem nešto (što mogu) ili prestanem javno raspravljati o temi za koju se (iz nekog razloga) ne zauzimam.

No i prema sebi treba biti blaži, čak i kada je riječ o preuzimanju odgovornosti za osobni udio u području društvenog rasta i razvoja. Pojedinac ne može mnogo ili gotovo ništa ako se ne udruži s osobama koje misle isto ili barem slično. Ipak, ne treba odustati od aktivnog sudjelovanja u stvaranju boljeg svijeta. Kada kao društvo zastanemo ili krenemo u ‘krivom’ smjeru, život se ionako po- brine da se ‘probudimo’ jer nas krizom prodrma i ne da nam da se pravimo kako se ništa ne događa, a još manje kako se ništa ne može napraviti.

Mijenjanje prioriteta Čini nam se da je temeljni problem, i to ne samo u nas, nedostatak vizije, ali i kriterija koji omogućuju rast i napredak. U cijelom se svijetu očito mijenjaju prioriteti. Kao da nas nešto više od nas podsjeća da smo bez cilja, a bescijlno lutanje nije optimalno ni za pojednica ni za društvo. Predlažem da i vi krenete od sebe, razmislite o vlastitim potrebama, željama, ali i o ciljevima te se zapitate što vam je važno. Odgovor na to pitanje dat će pravi rezultat. Ako su vam prioriteti na strani materijalnog, krenut ćete u tom smjeru. Ako odgovor kaže kako vas tišti neka nepravda, vaša energija, znanje i sposobnosti krenut će u nekom smjeru društvenog angažmana. Ako je razlog vašeg povratka u domovinu bila ljubav prema rodnoj grudi, zašto ju ne dokažete i samom sebi?

I jedan je kotačić važan Pokrenite se u društvenom smislu. Svoje snage dajte ili aktivirajte na nekom društvenom području na kojem možete biti korisni i zajednici, a ne samo svom malom krugu s kojim dijelite ili prezime ili pak prošlost. Pronađite i odgovor na pitanje na kojem je području vaše nezadovoljstvo najveće. Pronađite ono gdje svojim znanjima, vještinama ili iskustvom možete ponuditi najviše. Postanite važan kotačić u toj promjeni kojoj težite. Pasivno gledajući nepravdu koja se i vas tiče oslabljujete svoj duh i kao prirodnu posljedicu imate daljnje ‘pacificiranje’ vlastite potrebe da budete promjenjena kojoj težite, kako je to lijepo rekao Gandhi. To je i načelo na kojem djeluje društvo mijenjajući ga korak po korak. I svojom kapljom pomaže ga tkati, baš kao u stihu o slapu Dobriše Cesarića. Svi smo dio platna koje vidimo kako nastaje pred našim očima. Stoga prestatim u drugima vidjeti odgovornost za promjenu i aktivirajmo se kako bi svijet u kojem živimo bio ljepši, pravedniji i imao više perspektive nego ovaj jedini svijet u kojem trenutačno boravimo.