Politička simultanka

Vremena su se dramatično promijenila. Mjesecima se čeka novi model razvoja. A premijerka je promovirala ‘Program gospodarskog oporavka’ utemeljen na starim neoliberalnim idejama.

U međuvremenu se pokazalo da ekonomski modeli te vrste ne daju osobito održive rezultate, svijet se u posljednje dvije godine okrenuo naglavačke. Pokazuje se da ekonomske ideje prepisane iz MMF-ova priručnika za tranzicije zemlje nisu dale rezultate.

Pa je onda logično pitanje: ako nešto nije uspjelo četiri-pet puta, zašto bi uspjelo u šestom pokušaju? U poslijekriznom razdoblju u svijetu će uspjjeti zemlje koje budu imale originalne, sebi prilagođene ideje oporavka i razvoja. Prepisivačima se ne piše dobro.

U političkom je smislu premijerka Jadranka Kosor odigrala dobru simultanku. Istina, vezala je svoj politički opstanak uz napisano u prezentaciji. Ali ona i nije imala drugi izbor. Međutim, čvrsto je uza svoj (ne)uspjeh vezala i Ivana Šukera. On se više neće moći ponašati samo kao ministar financija, ‘zaboravljajući’ da je i potpredsjednik za gospodarstvo. U problemu je i SDP, jer ako je premijerka uzela njegove prijedloge, sada će se morati potruditi i osmišliti bolji, originalan ekonomski program. A i predsjednik države Ivo Josipović više ne djeluje uvjerljivo sa svojim megaekonomskim savjetom koji zapravo ponavlja ono što je premijerka izložila.

E, sad, kad je riječ o programu ekonomskog oporavka iza kojeg je stala Jadranka Kosor, njezina je sreća što se javnost, uključujući i medijsku, upeca za porezne promjene, pa svi računaju tko će dobiti 50 kuna, a tko izgubiti 70. Umjesto takvog propitivanja javnost treba zapitati: gdje su vam brojke, gospođo premijerko?

Navedeni temeljni cilj programa (gospodarski oporavak i stvaranje konkurentnoga gospodarstva za ostvarenje visokog standarda i kvalitete življenja) tipično je politikantski. Da je premijerka hrabra i uvjerena u program, rekla bi nešto u stilu: ‘Kad se ove moje mjere provedu, Hrvatska će u 2011. imati toliko i toliko rast, otvorit ćemo toliko i toliko radnih mjesta, toliko i toliko ćemo povećat ćemo izvoz i smanjiti vanjski dug.’ Odnosno, njezin savjetnički tim sâm bi ponudio simulaciju.

Ovako, neće biti moguće mjeriti uspjeh ili neuspjeh. Ali to je, čini se, i bio cilj takva odabira ‘temeljnog cilja’. Naravno, moglo se kao cilj postaviti neku od spomenutih veličina i sve prilagoditi njezinu ostvarenju. Je, al’ i to je riskantno i ne-tipično! Tko će se toliko mučiti i izlagati? Ako ne krene dobro, okrivit će se one koji nisu ostvarili zapisano. Tako se i za socijalizam tvrdilo da je odličan sustav, samo što se ne provodi…

Premijerki Kosor u ovome njezinu ‘biti ili ne biti’ paketu očajnički nedostaje motivacijski dio. Ne može se motivirati mase takvom prezentacijom. Bolni su rezovi nužni, ali ljudi moraju znati što dobivaju zauzvrat. Za sada su dobili uvjeravanje Borislava Škegre da će s tim mjerama biti bolje nego bez njih.

Jedan od pozitivnih pomaka jest naznaka da se želi stati na kraj nelikvidnosti u zemlji. Logično je da država i njezine tvrtke prve postanu uredne u plaćanju. Ali to ni izdakla nije dovoljno. Paket mjera mora biti mnogo razrađeniji i slojevitiji, inače će se sve ponoviti za nekoliko mjeseci. Nadamo se da u Vladi imaju sposobnosti i snage za dublju razradu od prezentacije u PowerPointu.

Za sada, dok se ne pokaže kako će se paket početi operacionalizirati, može se reći: bolje išta nego ništa. Teško se oteti i dojmu da sadašnji sastav Vlade teško može realizirati čak i taj – nekonkretni – zakrpani stari model.