Pravne i fizičke osobe koje nisu u Registru obveznika PDV-a moraju platiti PDV ako posluju u inozemstvu ili naručuju usluge ili robu iz njega, ali i ako kupcu neovlašteno zaračunaju PDV. Međutim, ta svota ipak neće završiti u njihovu džepu.
NADZOR POREZNE UPRAVE
Počinitelja otkriva samo izravna kontrola
Povremeni obveznici PDV-a dužni su platiti PDV, ali o tome ne podnose nikakav izvještaj poreznim tijelima. Ako je riječ o porezu koji je zaračunala Carinarnica, državno tijelo ima podatak o nastalu poreznom dugu. Međutim, kad je riječ o obvezi plaćanja PDV-a na temelju primljenih usluga za koje je propisano mjesto oporezivanja prema sjedištu primatelja usluge, porezno tijelo može samo u izravnom nadzoru poreznog obveznika utvrditi porezni prekršaj. Tako je i u slučaju neovlašteno zaračunanog PDV-a. Porezno tijelo može tek u neposrednoj kontroli isporučitelja koji je neovlašteno zaračunavao PDV ili u kontroli poduzetnika koji su prema takvim ulaznim računima upotrebljavali pretporez, a na to nisu imali pravo, kontrolirati je li nezakonito zaračunani iznos poreza plaćen državi.
Prema sjedištu primatelja
Primjerice, ako se obrazovna ustanova koja nije obveznica PDV-a uz naknadu koristi bazama podataka iz inozemstva i prima ih elektronički, dužna je na vrijednost primljene isporuke sama obračunati i platiti PDV. Osnovica za obračun PDV-a ulazi je račun primljen od inozemnog dobavljača, preračunan u kune. Nadalje, i neprofitna organizacija koja kupi autorsko pravo od inozemnog dobavljača dužna je na vrijednost primljene isporuke sama obračunati PDV i uplatiti ga u državni proračun. Obvezu plaćanja PDV-a na usluge primljene iz inozemstva, za koje je propisano da se oporezuju prema sjedištu primatelja isporuke, imaju i stalni porezni obveznici. Između njih i povremenih poreznih obveznika razlika je samo u tome da stalni porezni obveznici plaćeni PDV rabe kao pretporez, a povremenim poreznim obveznicima plaćeni porez uvećava nabavnu cijenu u inozemstvu kupljene usluge.
