Četvrta ovogodišnja dramska premijera – ‘Čaruga’ Ivana Kušana u režiji Joška Juvančića – još je jedan HNK-ov promašaj. Redatelj jednostavno nije imao koncepta niti je znao što napraviti od dobrih postavki Kušanova teksta.
KAZALIŠTE
Napisati osvrt na novu dramsku premijeru zagrebačkoga Hrvatskog narodnog kazališta uistinu nije lako. Prateći njegov premijerni repertoar već gotovo deset godina, pitam se kako je moguće da jedan tako dobar ansambl, k tomu dramski ansambl središnje nacionalne kazališne kuće, može iz sezone u sezonu redati premijerne promašaje. Čast malobrojnim iznimkama.
U red pravila, a ne iznimaka, ide i četvrta ovogodišnja dramska premijera – ‘Čaruga’ Ivana Kušana u režiji Joška Juvančića. Riječ je o svojevrsnoj adaptaciji, odnosno revitalizaciji predstave Teatra u gostima iz 1976. za koju je Kušan napisao dramski tekst o Čarugi, crnu komediju prema kojoj je poslije napravljen i scenarij za film Rajka Grlića. Kušan ga je oblikovao u roman 90-ih pod naslovom ‘Čaruga pamti: dnevnik hrambaše’.
O čemu je zapravo riječ?
Jasnih naznaka političke subverzivnosti, društvene kritike ili bilo kakve angažiranosti u Juvančićevoj predstavi nema, da ne govorimo o parodiranju, ironiziranju i persiflaži kojima roman obiluje. Čaruga kao pojam, kao i uspjeh komedije na sceni, u današnje vrijeme opće prevlasti kriminala, prijevara i korupcije u Hrvatskoj mogao bi, iako ima…
