Bankari demantiraju da im je prioritet osigurati kredite poduzećima koja će njime platiti svoje obveze državi. No to nije uvjerljivo sve dok se ne objavi tko je dobio povoljnije kredite.
Krediti se mogu upotrebljavati za financiranje obrtnih sredstava, uključujući podmirenje obveza prema dobavljačima, financijskim institucijama, državi i drugim vjerovnicima. Najviše do 20 posto ukupnog iznosa kredita poduzetnik može iskoristiti za podmirenje obveza prema financijskim institucijama. Najviše do 20 posto kredita poduzetnik može iskoristiti za plaćanje dugova državi, no to nije nijedne službeno zapisano. Šezdeset posto ukupne mase kredita ostaje za financiranje trajnih obrtnih sredstava i ubrzanje novčanih tokova poduzeća. Uz pretpostavku da se iskoristi cjelokupan potencijal modela A vrijednog šest milijardi kuna, u državnom bi proračunu i na računima banaka mogle završiti 2,4 milijarde.
Ubrzanje novčanih tokova očito nije bio prioritet, barem ne u ovom slučaju. Nikog pri tome ne zabrinjava što je poduzetnik uložio novac i vrijeme, dva najdragocjenija resursa koja u krizi posjeduju. Paradoksno, umjesto da dobije novac namijenjen upravo njemu, banka mu je novac dodatno izvučila. Osim gubljenja živaca zauzvrat nije dobio ništa. Formalno, to je novac banaka, dakle imaju pravo s njime učiniti što god žele, pa i dio iskoristiti za reprogramiranje kredita.
Očekivano, stigli su demantnji takve prakse, jer prema postocima koje su nam dostavili u odgovorima najmanje je 90 posto doslovo krediti upravo za trajna obrtna sredstva. Jedino je iz Zagrebačke banke stigao općenit odgovor, bez detalja: – S obzirom na to da su svi elementi modela A za provođenje aukcija poznati i široko publikirani, možemo dodati da, kad je riječ o zahtjevu, banka sudjeluje u realiziranju transakcija sukladno uvjetima modela – poručuju.
