Prašina oko guze otkriva da u promidžbi nedostaje – mozga

Nije svrha guze, kao paradigme naših promidžbenih aktivnosti, dovesti turiste, nego joj je cilj zadovoljiti Niku Bulića kao dvadesetogodišnju paradigmu hrvatske turističke promidžbe.

U vezi s primjerenošću guze kao središnjeg mjesta naše nacionalne turističke ponude, čini se, jenjava. No upravo ta ženska guza, protegnuta u TV spotu preko cijelog ekrana, u nepodnošljivo banalnom kontekstu, bez poruke, bez priče i bez sadržaja, paradigma je hrvatskog turizma. Kao da je upravo ta guza mozak naše turističke promidžbe.

Kad su potkraj prošle godine najavljenje intenzivne turističke promidžbe aktivnosti, baš sam se pitala hoće li se napokon dogoditi zaokret prema originalnoj, inovativnoj i ciljanoj promociji naših turističkih prednosti. Motivacija je trebala biti jaka: očekuje se da turizam i ove godine bude svojevrsni pojas za gospodarsko spašavanje, konkurencija je agresivnija no ikad jer priželjkuje isto. Proračun za promidžbu povećao se na trideset milijuna eura, što nije mnogo u odnosu na bogatiju konkurenciju, ali nije ni malo s obzirom na našu veličinu i opseg naše ponude. U ciljanoj se promociji uz inovativne metode tako može mnogo učiniti.

Nadala sam se da će tako, pritisnuti i motivirani izazovom, ljudi koji se bave promocijom turizma barem uzeti u obzir vlastitu statistiku prema kojoj najviše naših turista dolazi automobilom, i to iz Srednje Europe, osnovni im je izvor informacija internet, pa će inovativnim promidžbenim metodama nastojati privući što više turista, navesti ih da se zaustave negdje na putu… Nadala sam se da će na red doći neke davno propuštene stvari, da će zadovoljštinu napokon dobiti i Vera Tomasek, kolegica i dopisnica Hrvatskog radija iz Bruxellesa koja već dvije godine nastoji uvrstiti Tunel Brinje i Dalmatinu u naše promotivne adute.

Naime, prije dvije godine upravo je Tunel Brinje na Dalmatini prema procjeni EuroTAP-a (Europskog programa procjene sigurnosti u tunelima) dobio nagradu kao najsigurniji tunel u Europi u konkurenciji 12 država članica EU te Švicarske i Norveške. Dodjeljujući nagradu, predsjednik žirija Werner Kraus navelo je sigurnost tunela i Dalmatinu kao najljepšu europsku autocestu. Vijest je uz Deutsche Welle objavio jedino Hrvatski radio. Za ostale hrvatske dopisnike iz Bruxellesa i ni za ijedan drugi hrvatski medij to čak nije bila ni vijest. Za HAC ili HTZ to nije bila priča koju je vrijedno spomenuti, a kamoli iskoristiti u (srednjo)europskoj promociji našeg turizma. Vozeci se jesenom Dalmatinom, Vera i ja tražile smo barem neku oznaku Tunela Brinje kao najsigurnijeg u Europi. Uzalud. I donekle razumljivo: valjalo je ličiti tunele, tražiti primjerene guze…

Razgovarajući o sve većem zanimanju japanskih turista za Hrvatsku s hrvatskim veleposlanikom u Japanu Dragom Štambukom, koji je bez promidžbenog proračuna to japansko zanimanje na našu zemlju pobudio i razvio, dotaknuli smo se i pitanja promidžbe. Naravno, mi nudimo ono što japanskih turista ne zanima, a ne ono što bi ga moglo zainteresirati. Njega bi, primjerice, zanimalo posjet bademima u cvatu, poljima lavande, rast runolista, parkovi prirode… Vjerojatno bi se moglo za takve sadržaje zainteresirati japanske magazine i televizije, financijski sponzorirati njihove emisije. Ali što bi od toga imali oni stalni suradnici, agencije i pojedinci, priključeni godinama na naš promotivno-turistički proračun? Zato će i Japanci dobiti guzu na CNN-u.

Jedan naš diplomat pričao mi je kako je prije koju godinu izniman interes u Parizu pobudio naš promidžbeni turistički autobus, pa je predložio da se zbog velikog zanimanja akcija produlji koji dan. Odgovor je bio: ‘Nama to ionako nije važno. Naši će kreveti u ciljana dva mjeseca biti puni s promidžbom ili bez nje.’

I tako se polako približavamo cilju svoje promidžbe: ostvariti ono što bi se ostvarilo i bez promidžbe i pritom namiriti one koji se tom promidžbom bave. Nije svrha guze u TV spotu, kao paradigme naših promidžbenih aktivnosti, animirati i zaintegrirati potencijalne turiste, nego joj je cilj zadovoljiti Niku Bulića kao dvadesetogodišnju paradigmu hrvatske turističke promidžbe koja se i dalje svodi na red sajmov, red spotova. I sad će netko rušiti tu interesnu idilu upozoravajući na to da suvremena promidžba sve više nastoji ‘neprimjetno’ ući u medijski prostor potencijalnih turista? A gdje je tu interes onih koji godinama žive – na guzama?