Ovogodišnje prihode spasit će kockanje s tajmingom izvoza šećera

Unatoč velikom padu prodaje velikim industrijskim kupcima, Željko Zadro očekuje da će Viru ove godine prihodi pasti samo deset posto. Razlika je već nadoknađena lanjskom odgodom izvoza, zbog čega su veće količine u prvom kvartalu ove godine izvezene po mnogo povoljnijim cijenama.

Otkrivanjem ožujka, Viro je s Agrokorom potpisao ugovor o proizvodnji šećerne repe vrijedan od 88 milijuna kuna. Njime je predviđena sadnja repe za Viro na 4.500 hektara, što je trostruko više nego prijašnje godine, a to je ujedno prva sezona u kojoj je Viro ugovorio sadnju repe i za sebe i za županjsku Sladoranu, čije je preuzimanje dovršeno ove godine.

• Dokapitalizacijom smo stekli više od 50 posto dionica Sladorane, tako da će tvrtka od 2010. biti uključena u kompanijsku strukturu kao subjekt konsolidacije – objašnjava predsjednik i jedini član Uprave Vira Željko Zadro.

Navedenim ugovorom Viro će podmiriti 30-ak posto vlastitih potreba, a ostatak šećerne repe pribavit će od tisuću kooperanata s kojima Viro i Sladorana godinama surađuju.

Prošlu poslovnu godinu Viro je završio s padom prihoda od 33 posto (sa 787 na 534 milijuna kuna), no uz istodobno povećanje dobiti od 45 posto. Te brojke upućuju na znatno povećanje efikasnosti tvornice, a što je rezultat konstantnih ulaganja – 500 milijuna kuna od 2002., kad je tvornicu preuzela grupa investitora predvođena Zadrinim ocem. Na smanjenje prihoda utjecalo je i Zadrino kockanje s količinom i tajmingom izvoza.

Naime, u Viru su odlučili malo pričekati s izvozom, tako da su znatnije količine u prvom kvartalu ove godine izvezene po mnogo povoljnijim cijenama. Naime, cijene šećera ove su godine dosegnule rekordne razine zbog loših vremenskih uvjeta u Brazilu i Indiji, zemljama koje podmiruju većinu svjetskih potreba. Ipak, i Zadro je svjestan da se takvo što događa vrlo rijetko, pa je stoga i oprezan u predviđanju cjenovnih trendova.

• Bio bih jedan od najbogatijih ljudi na svijetu kad bih znao kolika će biti cijena za godinu dana.

Ova će poslovna godina i za Viro kao i za cijelo hrvatsko gospodarstvo biti vrlo teška, smatra Zadro izvodeći zaključke iz prvog kvartala.

• Predviđam da će prihod pasti desetak posto, ponajviše zbog toga što naši industrijski kupci gotovo ne naručuju šećer. Ovih dana iz tvornice izlaze samo tri šlepera na dan, što je za nas katastrofa – komentira Zadro dodajući da i njihovi veliki kupci nastoje smanjiti zalihe kao što to, uostalom, čini i Viro.

Osim što je smanjio zalihe, Viro je u prošloj godini učinio dosta da bi konačni rezultati bili bolji unatoč manjim prihodima od prodaje. Troškovi zaposlenih smanjili su se gotovo za trećinu, broj zaposlenih za dvadesetak (otprilike pet milijuna kuna utrošili smo za otpremnine, objašnjava Zadro). Kratkoročne obveze smanjile su se više od 100 milijuna kuna, a dugoročne su manje 64 milijuna. Mnogo je učinjeno i za učinkovitost proizvodnog procesa. Primjerice, samo su se troškovi energenata smanjili 30-ak posto. S time Viro, ali i ostale tvornice u Hrvatskoj, ima najviše problema jer smatraju da se cijene energenata za industriju kroje prema netransparentnim pravilima.

• U Plinacru, unatoč tomu što nominalno postoje regulatorna tijela poput HERA-e, cijene se nama krajnjim potrošačima nude prema načelu ‘uzmi ili ostavi’ – ljuti se Zadro na energetsku politiku države i kompanija koje se bave proizvodnjom.

Objašnjava da oni za svako prekoračenje ili smanjenje potrošnje moraju platiti višu cijenu plina, što je poslovna besmislica, a u isto vrijeme taj isti Plinacro naplaćuje im u siječnju 2009. milijun kuna za transport plina iako je cijeloj zemlji bila prekinuta opskrba tim energentom za sve osim kućanstva.

• Ozbiljno razmišljamo o tome da cijelu kampanju prerađe repe odradimo na mazut – kaže Zadro dodajući da zbog takvog odnosa namjeravaju podići tužbu protiv Plinacra, a nakon što je dobiju na sudu, pozvati će i druge velike potrošače da učine isto.

Potencijalnu priliku u diverzifikaciji poslovanja uz istodobnu manju ovisnost o energentima u Viru vide u ulaganju u tvornicu bioplina.

• Nusprodukti šećerne repe uz one šećerne trske jedini su koje ima smisla prerađivati u energente, zato bi takva tvornica mogla podmirivati potrebe šećerane uz višak energije koja bi se prodavala na slobodnom tržištu – kaže Zadro dodajući da bi investicija stajala desetak milijuna eura.

Budući da je nusproizvod u izradi bioplina topla voda, uz ulaganja lokalnih vlasti ona bi mogla grijati cijelu Viroviticu, no zasad su planovi za to tek u povojima.

Kad je riječ o diverzifikaciji poslovanja, u posljednje vrijeme se pojavljuju prilike za proizvodnju Sladolića, tekućega krmiva za stoku za koji je Viro otkupio licenciju iz Velike Britanije. Nakon inicijalnog testiranja proizvodnja je počela u Županiji prije dva mjeseca. Zadro kaže da se proizvodnja mogu očekivati tek sljedeće godine zato što je riječ o prvom takvom proizvodu na hrvatskom tržištu za čiju primjenu najprije treba educirati domaće stočare. Potencijali postoje i na tržištu etilnog alkohola, koji Viro također proizvodi za industriju jakih alkoholnih pića, no i oni su zasad prilično neiskorišteni.

• Kad bi nekoliko dobrih brendova iz tog segmenta odlučilo prebaciti proizvodnju u Županiju, mogla bi se postići zanimljiva sinergija, no tvrtke iz te djelatnosti nisu zainteresirane za takvo što – objašnjava Zadro.

Viro otprilike pola svojih kapaciteta izvozi na strana tržišta, većinom susjedne zemlje koje oskudijevaju tom namirnicom. Prošle su godine inozemni prihodi prvi put pali ispod 40 posto, no to se može pripisati taktiziranju cijenama. Nakon ulaska u EU sve tri hrvatske šećerane (Viro, Sladorana i Kandit) imat će mnogo bolje prilike za poslovanje, no do tada se moraju posložiti da bi bile konkurentne cijenama i kvalitetom.

• Procjenjujemo da zemljama u okruženju od 400-injak kilometara, što je gornja granica za isplativost transporta, nedostaje čak 1,7 milijuna tona šećera. U ovom trenutku sve hrvatske šećerane mogu izvesti 180 tisuća tona, što će i ostati kvota za proizvodnju kad uđemo u EU, no tada ćemo dobiti priliku izvoziti i prerađeni šećer iz uvoza. Procjenjujemo da će tada izvoz biti i do 500 tisuća tona, a naša će tvornica umjesto 150 dana biti u pogonu 300 dana u godini – kaže Zadro.

Naime, zbog politike EU prema zemljama nečlanicama Viro je prisiljen u ovo doba vršiti redoviti remont, a puna proizvodnja počinje tek u lipnju i traje otprilike do kraja godine.

U Viru će ove godine za investicije izdvojiti 60 milijuna kuna, od čega će veći dio, 40 milijuna, otići u Sladoranu. Zadro kaže da je u Virovitici pri kraju investicijski proces i tvornica se može mjeriti sa stranom konkurencijom, no Sladoranu, čije je preuzimanje dovršeno ove godine, investicije tek očekuju. Iako je pred njima puno posla, u Viru su uvjereni da i tvornicu u Županiji mogu restrukturirati do ulaska Hrvatske u EU, tj. u sljedeće dvije godine.

Upravo će ta integracija akvizicije u zajedničku kompanijsku strukturu za Viro biti najveći poslovni izazov, pa sada Zadro nakon šest godina ulaganja u virovitičku tvornicu očekuje nešto manje vremena za moderniziranje županijske koja je, kao i Viro nekad, opterećena prevelikim brojem radnika i neefikasnim proizvodnim procesom. Do sada je u Sladoranu uloženo 80 milijuna kuna, prema ugovoru s HFP-om Viro je obvezan uložiti još toliko, a Zadro smatra da će za dosezanje produktivnosti u usporedbi s virovitičkom tvornicom trebati još najmanje 150 milijuna kuna.