Kako iskoristiti položaj

Hrvatsku trenutačno možemo usporediti s relativno mladom, atraktivnom udavačom pred kojom stoji tri prosca – jedan ima financijski potencijal, drugi je uglađen i racionalan, a treći simpatičan i ima dušu. S moralnoga gledišta trebala bi izabrati samo jednoga, no svakako će joj nedostajati karakteristike druge dvojice. Sigurno je da ako sama ne izabere ili ne iskoristi potencijale koji joj se nude – netko drugi će joj ugovoriti brak, kao što je bilo stoljećima dosad.

U konkretnom slučaju financijski potencijal ima Balkan, racionalnost krasi Srednju Europu, a Mediteran ima dušu. Gdje je u cijelom poretku Hrvatska – na Balkanu, Mediteranu ili u Srednjoj Europi? Za sada smo svugdje i nigdje, što pokazuju i hrvatski školski udžbenici i cjelokupna svjetska percepcija. U cijelom tranzicijskom procesu, bez obzira na raskošnu povijest i kulturu, Hrvatska je još uvijek u potrazi za svojim jedinstvenim identitetom koji bi jasno predstavila svjetskom tržištu. Ako već sami nismo osmislili što je najvažnije što možemo iskorištiti, zašto ne bismo iskoristili sve povijesne i geostateške prednosti i sami odredili kada smo Balkanci, kada Mediteranci, a kada razvijeni Zapad. Prema razgovoru sa stručnjacima sa iskustvom u diplomaciji i biznismenima na svjetskom tržištu koji pri pregovorima primjenjuju razne verzije imidža Hrvatske, mišljenja su različita, no zaključak je isti – ne bježati ni od jedne varijante.

Vlatko Cvrtila, poznati stručnjak za geopolitiку i profesor na Fakultetu političkih znanosti kaže: – Geopolitički, Hrvatska ima tri komponente koje joj omogućuju širenje: geografsku (naslanja se na više prostora, a samostalno ne zaustavlja), kulturno-povijesnu (prema kojoj pripada trima civilizacijskim krugovima i svaki od njih razumije) i geopolitičku (nekad je bila granica islamska i kršćanska, a danas je u valu integracija njihova spojnica). Osim toga ima i dobre odnose s veštačkim poput SAD-a, Kine i Rusije. Sve to nismo dovoljno iskoristili, a trebali bismo uvrstiti u državnu strategiju. Sve više hrvatskih tvrtki usmjerava se na međunarodno tržište i traži niše u koje bi se smjestile i poslovali u njima, no treba im i potpora državne diplomatsko-konzularne mreže kakva je, primjerice, u Skandinaviji, gdje su ljudi koji se bave diplomacijom većinom ekonomisti – zaključuje Cvrtila.

Mediteran, kao kolijevka civilizacije, Hrvatskoj bi trebao poslužiti kao hardverski predložak za globalno pozicioniranje u sociološko-kulturnom smislu. Pritom je turizam najunosnija i najveća razmjenska vrijednost koju imamo s Europom i ulaskom u EU naša pregovaračka snaga bit će Hrvatska kao oplemenjen rekreativni prostor koji trebamo učiniti održivim i dugoročno prihvatljivim za potrebe EU. S druge strane, od Mediterana trebamo odbaciti koncept prevelike izgrađenosti i ugledati se, primjerice, na Švicarsku, Toskanu ili Azurnu obalu. Pritom ne smijemo doslovce kopirati njihove modele, nego usvojiti uljudnost i u procese upravljanja državom uvesti europske standarde. Drugim riječima, u mediteranski hardver koji uključuje brendiranje poljoprivredne proizvodnje trebamo uvrstiti norme ponašanja razvijene Europe. Hrvatska bi se morala integrirati u sjeverni, katolički dio Mediterana i Srednju Europu s jasno izraženim vlastitim identitetom – smatra Miroslav Dragičević, predsjednik Uprave Horwath Consultinga, koji je na regionalnim tržištima izrađivao koncepte strateškog razvoja turizma.

Zvonko Biljecki predsjednik je Uprave Geofoto grupe koja Hrvatsku predstavlja kao modernu, ambicioznou i uspješnu mladu zemlju demokracije, znanja i visoke tehnologije te prekrasne mediteranske obale, čistog mora, zdrave hrane i dobrih vina: – Hrvatska ima izrazito prijateljski i velik profesionalni ugled u regionalnim zemljama – BiH, Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji, Bugarskoj, zatim arapskim državama te zemljama Srednje i Južne Amerike. U prvom trenutku rezervirano, ali pozitivno stajalište postoji u skandinavskim zemljama te Italiji i Švicarskoj. Podcjenjivački odnos prema našem gospodarstvu imaju Velika Britanija i Mađarska, a diskriminirajući Njemačka i Češka. Regija i daleke zemlje doživljavaju nas kao Europu, no za europske zemlje uglavnom ležeri Mediteran i Balkan. Pregovore s EU i Jugoistočnom Europom vodimo različito: naime, pregovora s EU gotovo nema, poslovne prilike otvaraju se isključivo putem strogo izgrađenih sustava pretkvalifikacija i javnih nadmetanja. To je jednostavan put, ali i prilično nepredvidljiv. Neke poslovne mogućnosti, posebno s mediteranskima zemljama, ostvarujemo pristupima sličnim onima za Jugoistočnu Europu, osobnim kontaktima uspostavljenima povjerenjem u profesionalnom i ljudskom smislu. To je presudno i opravdano – tvrdi Biljecki.

No i Mediteran je poprilično širok pojam, spoj je raznih religija i tradicije, pa bi u poslovnom smislu putem Mediterana valjalo prezentirati isključivo turistički proizvod jer ono što Euroljane najviše vuče u taj dio kontinenta jesu stil života i prirodno-kulturološki resursi koji su više ili manje eksploirani, ovisno o zemljama. Cjelokupni Mediteran, prema nekim mišljenjima, lagano postaje kolonija Zapadne Europe, od koje se očekuju jeftine cijene i visoke vrijednosti, a Hrvatska u pozicioniranju turizma još uvijek ima prostora naći ravnodušu u cijeni i kvaliteti proizvoda te biti konkurentna svim zemljama Mediterana, samo što još nema jedinstvenu strategiju koja bi pokazala što želi biti i za koga.

Darko Radišić, član uprave HTZ: Prepoznatljivost države itekako pomaže gospodarskim aktivnostima, ali bez kvalitete proizvoda pregovori nemaju smisla. Vlada bi trebala imati poseban ured ili ministarstvo za brendiranje zemlje.

Luka Duboković, direktor tvrtke BBDO, koja radi kampanju za HTZ: Mediteran je najbolji način pozicioniranja Hrvatske jer je već poznat. I druge su zemlje Mediterana raznolike, a svaka ima vrlo jasne atroke imidža koji je čine jedinstvenom.

Mate Granić, vlasnik Magre: Hrvatska treba njegovati identitet srednjeeuropske države jer ima takve gospodarske interese. I najbolji prijatelji države, poput Aloisa Mocka, nikad nisu zaboravili austrijske interese u Hrvatskoj.

Miroslav Dragičević, predsjednik uprave Horwath Consultinga: U mediteranski hardver trebamo uvrstiti norme ponašanja razvijene Europe i ne bježati od Balkana, kojemu možemo biti predvodnica političkih platformi slaganja novoga vrijednosnog sustava.

Kao mediteranska država koja ima more, otoke, prirodna bogatstva i tradiciju morskih gradova, u svjetskim razmjerima još nismo pravilno valorizirali ni iskoristili svoju poziciju. U razdoblju od prije godinu i pol dana, kada je na tržištu bilo puno slobodnog kapitala, nismo realizirali ni jedan ozbiljan veliki projekt, nismo se snašli. Onda smo sigurno mogli ostvariti pet-šest velikih svjetskih projekata, barem na taj način promijeniti profil turizma. Bili smo bili arogantni i bahati, nismo ništa ozbiljno učinili da olakšamo investicije u Hrvatskoj i prepoznamo velike svjetske investitore koji su se nudili. Ako neki investitor želi u Hrvatskoj sagraditi hotel sa šest zvjezdica, onda to mora biti točka dnevnog reda Vlade. Kada je Hrvatska kupovala zrakoplove, onda su se Airbus i Boeing borili tako što su za posao lobirali predsjednici država, ministri gospodarstva i vanjskih poslova. To se u turizmu nikad nije dogodilo, a i sam sam svjedočio takvim propustima. No vjerujem da se svijest promijenila i da premijerka slične prilike neće propustiti – smatra Mate Granić, vlasnik konzultantske tvrtke Magra i bivši ministar vanjskih poslova.

Prema njegovu mišljenju, Hrvatska je ponajprije srednjeeuropska, a ne mediteranska država jer sa zemljama poput Austrije, Mađarske, Slovenije, Češke i Slovačke ima specifične gospodarske interese, povezana je energetski, transportno i investicijski. Kao važnu dimenziju ističe činjenicu da će Hrvatska 2012. godine vjerojatno postati članicom EU, kada će trebati prilagoditi sustave.

Tipičan je primjer poljoprivreda i problemi sa seljacima. Ministar Čobanković uspio je pregovorima demokratski pronaći dogovor, no sada je najvažnija stvar seljacima pokazati što ih za dvije godine čeka, kakav će biti sustav poticaja koji se ne može mijenjati. Prema tomu, sve što se danas radi, za dvije će godine biti drukčije. Osim najvećih hrvatske tvrtke još uvijek nemaju nikakav osjećaj da, s obzirom na konkurentnost, moraju biti prisutne u Bruxellesu i da će oko 75 domaćega zakonodavstva biti zakonodavstvo EU. Bilo kakva promjena smjernica ili direktiva imat će izravan utjecaj na njihovo poslovanje. Veoma malo tvrtki ima angažirane lobiste i druge stručnjake i u Hrvatskoj, nažalost, postoje svega dvije-tri manje tvrtke koje točno znaju kako napisati projekt. To mora biti edukacija svih građana i teme kako doći do novca moraju postati puno važnije od onih koje stalno gledamo u medijima – smatra Granić.

Balkan je za Hrvatsku još uvijek najkritičnije i osjetljivije pitanje, ali ne možemo pobjeći od činjenice da nas mnoge zemlje promatraju kao dio te regije i od toga ne treba bježati. Za razliku od Zapadne Europe kojom dominira racionalizam, iz Balkana možemo izvući pozitivne vrijednosti kao što je iskrenost u pristupu i gostoljubivost. Hrvatska u toj regiji može biti predvodnik i uzor užurbane europeizacije.

S trgovinskoga gledišta Balkan je gotovo jedino mjesto za izvoz i investiranje, ali pritom s tim tržištem moramo biti iskreni. Zašto bježati od činjenice da Europa smatra da je čevap hrvatski proizvod? Kroz gastronomiju i jedan hrvatski tanjur na kojem su i mediteranska i germanska i mađarska i turska kuhinja vidi se sav povijesni utjecaj i nitko u Europi nije u toj poziciji. Hrvati su do sada znali samo što nisu, u posljednjih deset godina potresa nas ksenofobija, umjesto da putem kulturnog bogatstva izađemo kao pobjednici. Na Balkanu, tržištu od 50 milijuna stanovnika, Hrvatska može biti predvodnica političkih platformi slaganja novog vrijednosnog sustava koji se u globalnom smislu može otvoriti dalekim tržištima poput Kine i Indije. Zdrav razum treba konačno prevladati politiku i osjećaje jer smo svi povezani. I ako je BiH nesretna, onda je i Hrvatska, a EU nas takve ne želi.

Bez obzira na to što sve države Balkana imaju visok stupanj problema, tvrtke poput Agrokora pokazale su da na tim tržištima ima prostora. Albanija i Makedonija, primjerice, upotrebljavaju 90 posto smrznutoga pišćega mesa, a Hrvatska ima sjajnu tehnologiju i mogla bi u tim zemljama pokrenuti proizvodnju. Da ne govorimo o gradnji autocesta, komunikacija, dalekovoda i slično. Pripadanje jugoistočnom dijelu Europe treba gledati u pozitivnom smislu jer imamo realne gospodarske šanse sa svakom od pojedinih zemalja, s najnaprednjom tehnologijom, lobističkim i marketinškim pristupom.

U ukupnoj svjetskoj trgovini Hrvatska je veoma mala. Međutim, ako se promatramo kao država Jugoistočne i Srednje Europe, onda moramo priznati da se 20-ak domaćih tvrtki dobro bori u široj regiji. No došlo je vrijeme kada se svi moraju ponašati po nekim standardnim pravilima. Danas teško prolazi model koji smo dugo primjenjivali, da će netko nekomu namjestiti posao. To ne znači da je na Zapadu korupcija potpuno iskorištena, ali ona je u jednom sofisticiranijem obliku. Uvijek postoje stvari koje može odraditi lobistička struja (uključujući PR i medije) i državne tvrtke, no najbolje je ako to rade zajedno, svaki odrađujući svoj dio posla. Došlo je vrijeme puno modernijih nastupa na tržištima – dodaje Granić.

Osim što je dio Mediterana, Balkana i Srednje Europe, Hrvatska barem jednim dijelom vuče i slavenske korijene i, povijesno gledano, imala je i neke ideološke zajedničke točke s Rusijom, koju je do sada izbjegavala u širokom krugu.

Tek je sada neke hrvatske tvrtke otkrivaju. Bez obzira na povijesne konotacije, neke se zemlje jednostavno ne mogu zaobilaziti. Kada se na taj način otvore pitanja pozicioniranja države, jedna potpuno nova dimenzija jest što trebaju raditi diplomacija i Vlada u rješavanju posebno otvorenih pitanja sa susjedima, kako pregovarati o članstvu u EU i NATO-u i kako te prednosti gospodarski iskoristiti. U svakom slučaju, takav pristup, slažu se stručnjaci, trebalo bi uvrstiti u Vladin program i na tim temeljima graditi i izvoznu i vanjsku politiku da to što je Hrvatska ‘sve’ nije posljedica vlastite neodređenosti, nego plan s kojim čekamo 2012. godinu.