Studente ne savjetuju kolege

Velik broj od 80 volontera Hrabrog telefona i Dječje kuće Borovje jesu studenti. Oni svoje slobodno vrijeme iskorištavaju da bi pomogli najmlađima koji trpe psihičko i emocionalno zlostavljanje.

Optimizam i veselje u posljednje su vrijeme često deficitarne emocije, pogotovo za mlade ljude zarobljene između diplome i nemilosrdne situacije na tržištu rada. Međutim, jedan pogled na mlade studentice u Dječjoj kući Borovje u Zagrebu dovoljan je da vam postane jasno kako je pravi lijek za dijagnosticirane boljke – volontiranje. Emina Horvat, Martina Vidaković i Martina Posavec neke su od više od 500 volontera koji su se do sada uključili u rad Hrabrog telefona, poznate humanitarne organizacije koja pomaže zlostavljanoj i zanemarenjoj djeci i njihovim obiteljima, ali i radi na prevenciji zlostavljanja i zanemarivanja te neprihvatljivog ponašanja.

Volonteri Hrabrog telefona studenti su završnih godina društvenih smjerova – psihologije, socijalnog rada te Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Posebno educiraju u telefonskom savjetovanju i uključeni su u stalnu dodatnu edukaciju i superviziju. Čini se to velikom misijom za opterećene studentske rasporede, međutim, te djevojke s time i više nego dobro izlaze na kraj.

• Nekoliko sati na tjedan svakako se može odvojiti za volontiranje. Osim toga nakon što nekomu pomognete, osjećaj je izvrstan, puni ste poleta – kaže Martina Posavec, studentica socijalnog rada i otprilike godinu i pol dana volontera na Hrabrom telefonu.

Naime, volonteri na telefonskoj liniji imaju relativno kratke i fleksibilne smjene, što im omogućuje da usklade volontiranje s radnim i ostalim obvezama. Posla ima napretek.

• Djeca zovu vrlo često, uglavnom zbog neslaganja s roditeljima i svojim vršnjacima ili zbog nedostatka potpore u okolini. Srećom, još nisam imala iskustva s težim oblikom zlostavljanja. Najčešće samo trebaju pomoć u odlukama u životu – objašnjava Martina.

Iako 50 posto poziva Hrabrom telefonu upućuju djeca, zovu i stručnjaci i roditelji. Najčešći je razlog nazivanja psihičko i emocionalno zlostavljanje. Osim telefonske linije na Hrabrom telefonu provodi se niz programa, uključujući rad s djecom u skupinama. Martina Vidaković od 2004. volontira u Dječjoj kući Borovje. Nakon što je nedavno diplomirala socijalni rad, na Hrabrom telefonu radi kao pripravnica na programima prevencije neprihvatljivog ponašanja s djecom od četiri godine pa sve do tinejdžerske dobi. S djecom radi individualno, u grupama do desetero te im pomaže i u učenju.

• Glavna motivacija svih volontera jest pomoći nekomu. Osim toga ovdje se i obrazujemo i stjecamo dragocjeno iskustvo. Količina iskustva koja se tako stekne neusporediva je s fakultetskim – kaže Vidaković. Ona se nada da će nakon završetka pripravnog staža na Hrabrom telefonu brže dobiti posao u struci. Kaže kako je tek nakon nekog vremena shvatila važnost volonterskog rada za profesionalni razvoj.

• Naša je struka specifična, prilično je teško raditi s ljudima. Unatoč dosta fakultetske prakse volontiranje je velik korak naprijed – objašnjava Vidaković.

Emina Horvat, apsolutnica pedagogije i hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu, osim na Hrabrom telefonu volontira i u Udruzi Igra. Usprkos tomu što joj se polaganje završnih ispita malo oduljilo, iskustvo volontiranja ne bi mijenjala. Smatra da je njime upotpunila, a ne opterećila svoje obrazovanje. Kao i mnogo njezinih kolega sa strepnjom iščekuje diplomu jer će se morati opredijeliti za smjer nastavka karijere.

• Iako mi je važno da imam kvalitetnu superviziju i da mi volonteri stalno komuniciramo s ljudima u Udruzi i koordinatorima. To mi omogućuje da i ja radim na sebi, rastem i razvijam se…

Studentsko savjetovalište u Studentskom domu Cvjetno naselje ‘Nisi sam/a’ jest pilot-projekt Hrabrog telefona u kojem studenti mogu potražiti pomoć u slučaju problema u socijalizaciji, odnosima s bliskim osobama, potištenošću, osamljenosti, zbog nasilja u vezama, teškoća u učenju i koncentraciji, nedostatka motivacije i sličnog. Sve su aktivnosti za studente besplatne. Savjetovaljci su stručnjaci za psihičko zdravlje s iskustvom rada s mladima.

• Savjetovalište je pokrenuto na osnovi nekoliko inicijativa, od kojih su važne i neke povratne informacije volontera o potrebi studentskog savjetovanja. Vrlo je uspješno, pa se nadamo da ćemo dobiti i potrebnu potporu za nastavak rada – kaže Jelena Tomić.

Za kvalitetan svakodnevni rad Hrabrog telefona potrebna je baza od 80-ak aktivnih volontera, što na liniji, što u Dječjoj kući. Kako kaže Jelena Tomić s Hrabrog telefona, mnogo je zahtjeva za volontiranje, što se dijelom može zahvaliti i visokim standardima koji se u volontiranju moraju održavati.

• Hrabrom telefonu zahtjevi za volontiranje dolaze kontinuirano. Međutim, budući da je edukacija za rad u bilo kojem segmentu Hrabrog telefona nužna, mnogi prijavljeni odustanu. Jednostavno, takvo što prezahtjevno im je. Oni koji se prijave dođu na listu čekanja i s njima kontaktiramo kad počnemo planirati edukaciju – kaže Tomić.

Bilo bi mnogo bolje za volontere, a i za struku, da se volontiranje više potiče. Za sada, to nije slučaj, profesori na fakultetu ne pitaju za volontiranje i fakultetski je život, nažalost, potpuno odvojen od privatnih studentskih inicijativa.

• Nisam doživjela da profesori pitaju za moj rad. Ali vidim da mi u profesionalnom smislu to mnogo znači. Netko tko sa mnom studira, a ne volontira, tek će nakon mnogo vremena na radu prikupiti iskustvo koje ja imam već sada. To mi mnogo više znači od profesorskog priznanja. Volontiram radi sebe, a ne radi ocjena – kaže Martina Posavec. Ipak, smatra kako bi bilo dobro da volontiranje makar uđe u pripravnički staž.

Volonteri su na fakultetu i dalje u manjini, a često je problem u financijama.

• Moji kolege htjeli bi volontirati, ali ne mogu jer slobodno vrijeme pokušavaju iskoristiti da bi zaradili dodatni novac. S druge strane oni koji primaju stipendiju ne mogu si dopustiti da zapostave učenje jer bi je mogli izgubiti, pa ih je strah preuzeti dodatnu obvezu – objašnjava Posavec. Šteta jer kad se počne volontirati, brzo postane jasno da za to ne treba toliko vremena koliko samo odgovornosti. Rad s djecom i obitelji svaki dan donosi nove izazove za mlade volontere. Pri tome je rad na telefonskoj liniji posebna priča.

• Postoji strah jer ne vidite osobu s kojom razgovarate. Dakle, nema neposredne reakcije. A osim toga nema ni povratne informacije. Katkad je teško što ne znam što se osobi s kojom sam razgovarala poslije dogodilo, je li riješila probleme i kako se osjeća. Treba naučiti živjeti s time, i to je najveći izazov na početku volontiranja na Hrabrom telefonu – zaključuje Posavec.