Za uspjeh u budućnosti nije dovoljno samo preživjeti. Kompanije moraju igrati dvostruku igru: ponašati se u skladu s kriznim uvjetima i pripremati se za izlazak iz krize. Logika jednog i drugog načina ponašanja gotovo je suprotna, pa je balansiranje između kriznog i ekspanzivnog koncepta poseban izazov.
Operacija uspjela, pacijent umro. Da to ne bude epilog mnogih korporativnih priča, poduzetnici i menadžeri trebali bi što prije podići pogled s tekućih problema koje im je donijela kriza i usmjeriti ga prema budućnosti – jer će i nakon krize, barem za neke, biti života. No za uspjeh u budućnosti sada nije dovoljno samo preživjeti.
Budući da je makroekonomsko okruženje u kojem posluju hrvatske tvrtke još veoma neizvjesno, kompanije moraju igrati dvostruku igru. S jedne strane ponašati se u skladu s kriznim uvjetima, a s druge se strane pripremati za izlazak iz krize jer je logika jednog i drugog ponašanja gotovo potpuno suprotna.
Dobro obavljen posao sanacije tvrtke u krizi jest pretpostavka za uspješnost nakon nje, ali se istodobno zbog intervencija koje su nužne u krizi može stvoriti osjećaj nesigurnosti i mnogo drugih negativnih posljedica. Iako se može činiti da je tvrtka s kratkoročnim mjerama sanirana i stabilna, dugoročno se to može pokazati kao samoubojstvo jer je uništena konkurentnost i tvrtka više nema šanse za uspjeh.
Pretpostavka za uspjeh nakon krize dobro je obavljena sanacija i restrukturiranje, ali treba paziti da kratkoročno ‘čišćenje’ ne uništi dugoročnu konkurentnost. Već nakon trećine provedenog restrukturiranja treba početi razmišljati o rastu.
