DARKO OSTOJA Najumješniji sudionik privatizacije

Nakon što su se zaredali sastanci Ostoje i predstavnika države, dionica SN Holdinga u mjesec je dana skočila stotinjak posto. Očekuje se da će se ovih dana postići nagodba prema kojoj će SN Holding postati većinskim vlasnikom Liburnia Riviera Hotela.

Zagrebačka je burza u nedostatku likvidnosti i ozbiljnih investitora u posljednjih nekoliko mjeseci postala pravi raj za špekulante koji se koriste bilo kakvim poluinformacijama da bi povećali interes za pojedine dionice. Jedna od njih je i ona SN Holdinga Darka Ostoje, jednog od najistaknutijih aktera kuponske privatizacije koji već godinama s državom vodi spor zbog hotelskog poduzeća Liburnije.

Dionica SN Holdinga u posljednjih mjesec dana bilježi porast cijene od stotinjak posto, a razlog su sastanci SN Holdinga i predstavnika države te potencijalni dogovor kojim bi Ostoja mogao formalizirati svoju ulogu jednog od najbogatijih investitora u Hrvatskoj. Čini se da je Vlada, točnije HFP, napokon odlučila staviti ‘ad acta’ cijelu priču povezanu s kuponskom privatizacijom i Ostoji dati ono što mu pripada.

Karijeru privatnog poduzetnika Ostoja, diplomirani inženjer strojarstva, započeo je osamdesetih godina u tvrtki Meting, koju je sâm osnovao. Ondje ostaje sve do osamostaljenja države, kad ga život nakratko odvodi u SAD. Ondje je završio studij menadžmenta na Babson Collegeu, a nakon povratka u domovinu radio je kao direktor u varaždinskom Consult Investu, čiji je i jedan od osnivača. Ispit za brokera polaže 1994., a godinu dana poslije osniva ICF i započinje karijeru fond-menadžera.

Tadašnje prilike u gospodarstvu bile su takve da je Hrvatska postala eldorado za one koji su shvaćali da će se prije ili poslije tržište morati otvoriti privatnom poduzetništvu i ulasku stranog kapitala, a Ostoja je svakako bio jedan od njih. Prekretica u njegovoj karijeri svakako je 1997., kad zajedno s austrijskim Epicom, odnosno s Georgom Eltzom, osniva Epic Invest. Ta je tvrtka upravljala Dom fondom, jednim od fondova iz kuponske privatizacije na kojoj je Ostoja zaradio većinu svog imutka.

Jednim od serije nespretno sročenih zakona država je zamislila da će braniteljima podijeliti dionice 400-tinjak tvrtki u državnom vlasništvu kojima bi upravljala posebna investicijska društva, od kojih je jedno bilo i Ostojin Dom holding. Sve to vrijeme Ostoja ubire velike naknade za upravljanje Dom fondom, a 2000. Dom holding kao najveći donator daje javnu ponudu za preuzimanje SN Holdinga, fonda kojim je tada upravljao unuk predsjednika Tuđmana Dejan Košutić.

Ključni trenutak u Ostojinj karijeri dogodio se 2001., kad su Dom fond i SN Holding s još dva kuponska fonda pokrenuli tužbu protiv države, točnije HFP-a, trežeći da im se nadoknadi šteta zato što su fondovi dobili samo dionice nekvalitetnih kompanija. Svi fondovi osim Ostojina tada su se uspjeli nagoditi s državom, a on je, da li zbog tvrdoglavnosti ili političke nepodobnosti, jedini ostao bez naknade. Tek 2005. pod patronatom bivšeg ministra Polančeca država sklapa nagodbu kojom se Ostoju odštećuje prepuštanjem većinskog udjela u kvarnerskom poduzeću Liburnia Riviera Hotelima.

Nagodba se do danas nije poštovala, a u međuvremenu Vlada 2007. dio dionica iz nagodbe prepušta Gradu Opatiji. Natezanja s državom traju do današnjeg dana, a Ostoja za to vrijeme pažljivo bilježi zatezne kamate i, uvjeren da je zakon na njegovoj strani, čeka sljedeći potez države. Rasplet cijelog slučaja mogao bi se dogoditi upravo ovih dana jer upućeni kažu da je Vlada napokon odlučila razriješiti i taj privatizacijski goriški čvor.

Navedno se Ostoja spreman odreći 25 posto plus jedne dionice u korist Grada Opatije, a ostat će mu 58 posto LRH-ovih dionica na koje će moći upisati u svoje vlasništvo. Nagodbom će, uspije li, država uštedjeti 600 milijuna kuna na ime kamata. Ostoja će tada, osim toga što će se moći pohvaliti da je pobijedio državu, s pravom moći nositi epitet najumiješnijeg sudionika privatizacije, bar kad je o tržištu kapitala riječ.