Većinu MMF-ova kredita pojest će birokracija

Nakon dugog natezanja članice EU potkraj prošlog tjedna ipak su odlučile pomoći Grčkoj kombinacijom bilateralnih zajmova u ukupnom iznosu od oko 22 milijarde eura. Novac dobiva samo ako njihove mjere ne uspiju.

Čini se da je grčka financijska sapunica konačno došla do kraja nakon što se Europska unija konačno uspjela dogovoriti što napraviti s nestanom južnom članicom. Tata i mama ipak su se usuglasili o mjerama pomoći zalatalom djetetu iako postizanje tog dogovora i nije bilo najlakše. Od samog početka igru vode Njemačka i Francuska, dok ostalih 14 članica eurozone samo statiraju. Odlučeno je da se Grčkoj pomogne kombinacijom bilateralnih zajmova i Međunarodnim monetarnim fondom u ukupnom iznosu od oko 22 milijarde eura, koji bi bio na raspolaganju samo u krajnjoj nuždi.

Scenarij dogovora ponavlja se gotovo svaki put kada je potrebno ozbiljno reagirati na Unijine probleme. Francuska i Njemačka igraju po načelu francuskog udvaranja i njemačkog odbijanja. U ovom slučaju grčki bankrot jednostavno se nije mogao dopustiti pa je rezultat ove ljubavne igre bio načelno poznat, bilo je samo pitanje detalja. Nijemci su ipak popustili, ali tek nakon što su dobro namučili Grke, Francuze, cijelu Uniju i financijska tržišta, i to tek nakon što je postignut dogovor o uvjetima koje su oni željeli.

Prvo, usprkos iznimnom protivljenju drugih članica, MMF je ubačen u kombinaciju i prebačen mu je dio odgovornosti kako bi se lakše objasnio financijski angažman u spasu Grčke građanima Njemačke koji su protiv pomaganja neodgovornoj članici. Drugo, sigurnosna mreža u akciju ulazi samo ako Grčka ne uspije sama refinancirati svoje obveze i skupiti dovoljne uštede. Treće, cijela stvar ne smatra se službeno spašavanjem Grčke u onom jednostavnom smislu, kako je viđeno tijekom krize (kupnjom banaka i slično), nego kreditnom pomoći članici koja je zahirila u moru financijskih proizvoda i mogućnosti. Četvrto, njemačka kancelarka Angela Merkel ostala je vjerna svojim prvotnim zahtjevima da se promijene ugovori Europske unije kako bi se u budućnosti izbjegla situacija pod tri, odnosno da moraju kršiti vlastita pravila i praviti se da to ne rade. Manje izražena namjena te propozicije jest i mogućnost kažnjavanja onih članica koje u budućnosti pokažu neozbiljno shvaćanje fiskalnih pravila eurozone, nešto na čemu Njemačka od početka inzistira, evidentno izirirana cijelom situacijom i nemoći Unije da rigorozno reagira na bezobrazno nepoštovanje pravila kluba. U tom grmu leži i zec zvan MMF. Njemačka inzistiranjem na uključivanju te institucije zapravo ustraje na prebacivanju kontrole nad implementacijom mogućih zajmova na svjetsku baba rogu kad već Unija to ne može.

Brojka četiri naime u izravnoj je relaciji s idejom osnivanja europskoga monetarnog fonda, koji bi se ubuduće bavio ovakvim i sličnim problemima jer Unija nije predvidjela, kada je osnivala zajedničku valutu i monetarnu uniju, moguće teškoće i mjere koje bi se posljedično moralo poduzeti.

Iako je Unija spor i robustan sustav u kojem donošenje odluka uvijek traje dugo, ovaj je put za višemjesečni zastoj kriva isključivo kancelarka Merkel koja je uz neka.

Problem zajedničke valute od njezina uvođenja 1999. Jesu li izostanak mehanizama zaštite i sankcijiranja tako i nesrazmjer između zajedničkog nadzora nad dvama ključnim instrumentima makroekonomskih politika, koji utječu na zadovoljavanje uvjeta monetarne unije. Eurozona je razradila minimalni monetarni mehanizam, no propustila je isto napraviti i za fiskalnu stranu politike, podjednako važnu, ako ne i važniju za uspjeh zajedničke valute. Svatko tko pozna osnove makroekonomije zna da valutu ne čini isključivo monetarna grana, prihodi i rashodi jednako su važan element. I tako, dok s jedne strane postoji Europska središnja banka kao središnje monetarno tijelo, s druge ne postoji nikakav relevantan mehanizam kontrole fiskalne discipline, osim bona fide izjašnjavanja članica, što je nakon grčkog petljanja s madioničarima Wall Streeta, s dugom tradicijom labavog shvaćanja državnih financija sada došlo do izražaja. I to je u biti ono što ljuti Nijemce od pucanja krize. Oni mogu paziti na svoje financije, a u isto vrijeme drugi uopće ne mare za neka tamo pravila, a na kraju dolaze zahtijevati pomoć od njih. Gnjev je stoga razumljiv kao i namjera da se Grčka natjera na prenoznavanje.

Ipak, razloga za preveliko zadovoljstvo i slavlje baš i nema. Recentni podaci pokazali su da je niz članica eurozone u veoma sličnoj situaciji u kojoj je Grčka, barem kad je o deficitu riječ. Prema prognozama Europske komisije iz jeseni 2009., Ujedinjeno Kraljevstvo ima proračunski deficit od 13 posto, Španjolska 11,25, Irska 10,75… Ne bi stoga začudilo ponavljanje grčkog slučaja u nekoj od navedenih zemalja, i to uskoro. Koliko mreža, pak Unija ima, također je upitno.

Vlast u BiH barem nakratko može odahnuti. Novac od drugog i dijela trećeg obroka stand-by aranžmana s MMF-om u iznosu od 138,3 milijuna eura uplaćen je 26. ožujka na račun Centralne banke BiH. Uz prijašnje uplate država je dobila trećinu od 1,2 milijarde eura teškog trogodišnjeg aranžmana s MMF-om, koji se predstavlja kao spas od proračunskog sloma.

Za sada se ipak čini kako će spašena biti jedino vlast i beneficije golema birokratskog aparata koji će pojesti većinu novca. Naime, iz Ministarstva financija FBiH poručili su kako će MMF-ovim novcem biti plaćeno 38 milijuna KM dugova koji su se nagomilali od početka godine. Ta sredstva poslužit će za plaće administraciji za veljaču 2010. godine i za isplatu naknada dobitnicima najvećih ratnih priznanja u ukupnom iznosu od 1,4 milijuna maraka. Budući da se trend pada izvornih prihoda nastavlja, ta financijska injekcija neće trajati dulje od nekoliko mjeseci. Problem koji mnogi ekonomski analitičari napominju jest da se tako samo odgađa konačni slom proračuna, a da vrijeme koje se skupo kupuje novcem MMF-a vlast uopće ne iskorištava kako bi provela potrebne reforme i potaknula oporavak i rast ekonomije.

Iako je zbog dogovora s MMF-om na papiru došlo do znatnije sjeće socijalnih davanja te isplata za veteranske populacije posebice u FBiH, to nije dalo očekivane učinke jer vlast nije bila do kraja iskrena u tim rezovima. To se ponovno najbolje vidi u FBiH. Naime, uvjet za nastavak dobivanja novca od MMF-a bilo je usvajanje zakona o reviziji korisnika boračkih naknada. Taj zakon usvojen je početkom godine, ali do sada njegovom primjenom nije otkriven nijedan lažni korisnik iako je javna tajna kako ih ima na desetke tisuća. Sličan scenarij upravo se događa sa Zakonom o uštedama – skresane su plaće i naknade administraciji i dužnosnicima za deset posto u ljeto prošle godine. Međutim, trenutačno je u proceduri novi zakon o plaćama, kojim će se izdvajanja za takve namjene ponovno uvećati, što se ponajviše odnosi na dužnosnike koji čak pokušavaju osigurati i povlaštene mirovine iako zbog sličnih koje primaju brojni veterani mirovinski fond već godinama visi na rubu ponora. Treba li napominjati da za sve to vrijeme nije bilo nikakvih otpuštanja i racionalizacije državnog aparata?

Slična je situacija i RS-u čiji premijer Milorad Dodik ne prestaje tvrditi kako je ovaj entitet gotovo jedini dio Europe koji je izašao gotovo neokrznut iz ekonomske krize. No osim grube realnosti demantira ga i podatak MMF-a kako je konsolidirani deficit tog dijela BiH nevjerojatnih 900 milijuna maraka.

Koliko god bilo očito da se uvjeti MMF-a ne ispunjavaju u opsegu i načinu dogovorenim s ovom institucijom, zbunjuje pozitivna ocjena koja je stigla na račun vlasti, a bez koje ne bi ni bilo nedavne uplate. Vide li to stručnjaci MMF-a nešto što promiče većini domaćih analitičara? Ova priča ima i drugu, mračniju stranu medalje, prema kojoj je želja MMF-a da tako zapravo ubraja privatizaciju telekom-sektora i onog energetskog, posebice u FBiH. Naime krediti MMF-a morat će se vraćati već od 2012. godine i trebali bi biti vraćeni za četiri godine. Za osiguranje tog novca bit će potrebne velike stope ekonomskog rasta, pa mnogi sumnjuju da se vlast zapravo želi prisiliti da rasproda preostalo nacionalno bogatstvo.