Što se krije u Zakonu o prebivalištu i boravištu građana

Najave u medijima da će se onemogućiti dvostruko prebivalište ne uzimaju u obzir da se istim zakonom predlaže i pravo policije da briše pojedine građane s njihovih adresa.

Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisu, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatelje Lidera kao pojedine u njihovim nerazmjernim sporovima s glomaznom državnom upravom.

Čitatelj se javio na temu novih ‘popravaka’ Zakona o prebivalištu i boravištu građana. Iznenadilo me da se taj zakon prepravlja samo radi izbornog inženjeringa, a ne i zbog svih ostalih prava i obveza građana prema mjestu stanovanja, primjerice prava na školovanje, socijalnu i zdravstvenu zaštitu ili radi poreza i prireza itd.

Zbog izbornih prijevara taj se zakon često ‘popravlja’ premda se boravištem i prebivalištem ‘mulja’ i inače, a ne samo radi izbornih prijevara. Većina građana neupućenih u pozadinu tog zakona zapravo ne razumije razliku između prebivališta i boravišta. A i Ustav u članku 32. poznaje samo pojam ‘boravište’, ne i ‘prebivalište’.

Čitatelj upozorava da se time što svaki građanin može istodobno imati boravište i prebivalište omogućuje i izbjegavanje različitih obveza (prijavom prebivališta različitog od boravišta), primjerice jeftinija registracija motornih vozila, manji prirez. A moguće su i ostale ‘prebivališne pogodnosti’, primjerice u Zagrebu, dodaci dječjem doplatku, pomoć umirovljenicima, besplatni gradski prijevoz nezaposlenima itd.

Tu su još i izbjegavanje poreza, primjerice najmoprimac stana prijavi se kod rođaka, a najamninu plaća najmodavcu kod kojeg stvarno stanuje, pa se izbjegne porez na dohodak od iznajmljivanja. Ili izbjegavanje plaćanja poreza na vikendice i apartmane (strani državljanin iz republike bivše Jugoslavije prijave prebivalište u vikendici, nakon čega izbjegavaju plaćanje i poreza i boravišnih pristojba za svoje ‘goste’ koji dolaze ljetovati u njihove vikendice).

Čitatelj predlaže da se ukine tzv. prebivalište i propiše da svaki građanin u Hrvatskoj ima stalno ili privremeno boravište i jednu adresu. Život tjera svakoga građanina da u vlastitu interesu prijavi adresu (radi osobne iskaznice, putovnice, zdravstvenog osiguranja, vozačke dozvole, dječjeg doplatka, školovanja, plaćanja poreza itd). Osim toga svaki građanin rođenjem dobiva osnovni identifikacijski broj (OIB), pa bi i to trebalo omogućiti da Hrvatska konačno dobije registar stanovništva. Strancima koji još nisu ostvarili pravo na stalni boravak i državljanima koji ne kane stalno boraviti u Hrvatskoj upisivalo bi se mjesto privremenog boravka.

Ukidanjem dvojnosti prebivališta i boravišta, smatra čitatelj, povećala se nužna sloboda kretanja, jer mobilnost radne snage sad je mnogo potrebnej nego u vrijeme uvođenja dvojnosti prebivališta i boravišta (još u bivšoj Jugoslaviji). Uz navođenje rezidencijalne adrese u obrascu treba uvesti i poštansku adresu, pa bi se sudsko i ostale pošiljke mogle znatno lakše dostavljati. I tako bi nestalo potrebe dvojnosti prebivališta i boravišta. Čitatelj upozorava da će kriminalci uvijek naći načine za zaobilaženje zakona, pa se zbog njih ne bi trebalo maltretirati sve građane ni bespotrebno povećavati administraciju.

Najava u medijima da će se onemogućiti dvostruko prebivalište ne uzima u obzir da mnogi hrvatski građani imaju prijavljeno privremeno boravište u drugim zemljama koje ih ne brišu iako ti građani već godinama ne žive stalno u tim zemljama, nego samo povremeno. Postavlja se pitanje kako će to Hrvatska brisati pravo privremenog boravišta nekomu u SAD-u, Kanadi, Australiji, na Novom Zelandu ili u Makedoniji. A i što bi se dobilo ako bi se Hrvatima uskratila neka prava koja su stekli u inozemstvu?

Predloženim prebivališno-boravišnim zakonom policija treba provjeravati boravi li netko doista stalno na adresi. Utvrdi li da ne boravi stalno na adresi na kojoj je prijavljen, mora donijeti rješenje o brisanju osobe s te adrese i to rješenje treba dostaviti dotičnoj osobi. Osoba kojoj se dostavi rješenje o njezinu brisanju ima se pravo žaliti – MUP-u (koji je izdao prvostupanjsku brisovnicu). Često građani nisu svjesni što im se sve ‘uvaljuje’ u zakonodavnom stampedu zbog kojega nitko više ne može pratiti, a kamoli primjenjivati zakone.