Doprinos gubitku

Vaše su informacije u opasnosti od krađe, a vaš sustav od uništenja. ICT sigurnost zato je preduvjet uspješnog poslovanja. Informacija je jedan od najdragocjenijih resursa kompanije. Imati kvalitetnu i dobro analiziranu informaciju znači opstati na tržištu, ali i potaknuti razvoj. Pretpostavka prikupljanja ključnih informacija jest sustav business intelligence dobro integriran u tvrtku. Prikupljene i upotrijebljene informacije treba zaštititi. Tvrtke posluju u vremenu ubrzane tehnološke revolucije. Zastupljenost u virtualnom svijetu jest nužnost, ali i velika prijetnja. Industrijska špijunaža posebno u krizi postaje sve veća prijetnja sigurnom poslovanju.

Ini se osim toga konstantno žale na negativan utjecaj plinskog poslovanja na ukupan rezultat. Rezultati poslovanja obilježeni su stoga gubitkom. U 2009. ta je tvrtka prema nerevidiranim konsolidiranim rezultatima u odnosu na 2008. ostvarila 390 milijuna kuna neto gubitka, 709 milijuna kuna manje nego 2008. Plinski biznis ostvario je ukupni neto gubitak od 906 milijuna kuna, a neto dobit od neprekidnog poslovanja bila je 513 milijuna.

Druga djelatnost prema udjelu u ukupnom tržištu vezana je uz proizvodnju, prijenos, trgovinu i distribuciju električne energije s ukupno 21 milijardom ostvarenih kuna. Tu primat drži HEP s 11,4 milijardi kuna, odnosno udjelom od 54 posto. No ako bi se HEP-u pridodale sve njegove tvrtke kćeri s otprilike 8,2 milijardi kuna prihoda, to bi značilo da Grupa ukupno ostvaruje 19,6 milijardi kuna u toj djelatnosti, što je i očekivano s obzirom na monopolistički položaj državne tvrtke. Od manjih igrača najveći je slovenski GEN-I Zagreb sa 135 milijuna kuna prihoda.

Nakon dva najveća sektora s dominantnim liderima na tržištu energetike prema ukupnoj snazi slijede trgovina na malo motornim gorivima i mazivima u specijaliziranim prodavaonicama, ponajviše zato što je riječ o djelatnosti koja okuplja najviše tvrtki – 80. Najveći je igrač u tom segmentu austrijski OMV s 4,2 milijarde kuna prihoda, koji tako drži nešto više od pola tržišta. Slijedi Ina – Osijek Petrol s 1,2 milijarde kuna pa Lukoil Croatia s 610 milijuna kuna prihoda. Četvrta je najjača djelatnost u energetici trgovina na veliko krutim, tekućim i plinovitim gorivima u srodnim proizvodima s ukupno 6,9 milijardi kuna prihoda. Tu skupinu predvodi riječki Euro-petrol u vlasništvu Joze Kalma, u koji je prije dvije godine u vlasništvo dokapitalizacijom ušao slovenski Petrol. On s 1,7 milijardi kuna prihoda drži četvrtinu tržišta, a slijedi Tifon u vlasništvu Inina vlasnika su-vlasnika Mola s 1,5 milijardi kuna. Na trećem je mjestu Crobenz s 1,2 milijarde kuna prihoda, koji Ina upravo zbog Molove akvizicije Tifona sada mora prodati (proces je u tijeku) zbog nedopuštene koncentracije na tržištu.

Slijede Petrol trgovina, Antubović Ta pa Orbico maziva. Peti su najjači sektor prema prihodima u energetici vađenje, proizvodnja i distribucija plina i plinovitih goriva, gdje dominiraju dvije ‘joint venture’ tvrtke Ine i talijanskih partnera. Primat drži ENI Croatia s 2,6 milijarde kuna prihoda (42 posto tržišta) pa Inagip s 1,6 milijardi i Gradiska plinara Zagreb s 754 milijuna kuna.

Kad je riječ o profitabilnosti, karte su posložene malo drukčije. Ukupno gledano, najveću dobit ostvaruju upravo tvrtke s područja vađenja, proizvodnje i distribucije plina – 1,268 milijardi kuna, od čega čak 1,227 milijardi kuna ostvaruje ENI Croatia, koja crpi i distribuira plin iz sjevernog Jadrana, s profitnom maržom od čak 45,9 posto i rastom dobiti od 277 posto. Nakon te ekstraprofitabilne djelatnosti najveću dobit bilježe proizvodnja elektromotora, transformatora i generatora (245 milijuna kuna) na čelu s Končarevim uzdanicama i proizvodnja te prijenos električne energije s 233 milijuna kuna ukupno ostvarene dobiti (iako je HEP kao najveća tvrtka zabilježio gubitak od 13 milijuna kuna).

Zanimljivo je da najveći sektor prema prihodima bilježi i najveći gubitak. Naime, proizvodnja rafiniranih naftnih proizvoda na čelu s Inom zabilježila je gubitak od gotovo 800 milijuna kuna, manje od Inina gubitka u 2008. (839 milijuna kuna), što znači da su ukupni djelatnost izvukli Inina tvrtka kći Proplin, varaždinski Patting te neke manje tvrtke.

I trgovina bilježi gubitke. Trgovina na malo zabilježila je ukupno 158 milijuna kuna gubitka, a trgovina na veliko 24 milijuna. Pritom je među potonjima ukupnom gubitku najviše pridonio Tifon s 52 milijuna kuna gubitka, a u maloprodaji prema prihodima najviše OMV (gubitak od 59 milijuna kuna) i ruski Lukoil (14 milijuna kuna gubitka).

To i ne začuđuje previše s obzirom na velike investicije u maloprodajnu mrežu većine tvrtki. Iako najveća i prema prihodima i prema broju prodajnih mjesta (400-tinjak), Ina već godinama zaostaje za konkurencijom u razvoju i širenju mreže benzinskih crpki. Tu zube pokazuju spretni i jaki konkurenti poput OMV-a i na tržištu relativno mladog Lukoila. U idućim godinama vladat će prava borba za drugo i treće mjesto. U 2010. OMV planira otvoriti nekoliko novih benzinskih servisa, a u sljedećih nekoliko godina planira znatnije povećati tržišni udio. S druge strane Lukoil ima ambiciozan plan od 80 do 100 novih postaja u sljedećih četiri-pet godina, što bi ga (prema sadašnjem stanju na tržištu) lansiralo čak na drugo mjesto.

Djelatnost cjevovodnog transporta prema ostvarenom je prihodu mnogo manja od glavnih energetskih sektora, ali obilježava je snažan investicijski ciklus koji predvode Plinacro i Jana. Planirana vrijednost Plinacrovih ulaganja u drugi razvojno-ulagački ciklus, od 2007. do 2011., 380 je milijuna eura.

Realizacijom njegovih planova nakon 2011. većina Hrvatske bit će pokrivena visokotlačnim plinskim transportnim sustavom, a radi se i na diverzifikaciji nabavnih pravaca, na temelju čega će opskrbljavajući hrvatskog tržišta moći kupiti plin iz drugih izvora koji nisu pod izravnim utjecajem sadašnjeg uvoznog partnera, ruskoga Gazproma. Inače, plinski biznis smatra se jednim od najpropulzivnijih u bliskoj budućnosti.

Velik udio u ukupnim prihodima svog sektora imaju Crosco (u Ininu vlasništvu) s 56,9 posto udjela u Sektoru pomoćnih djelatnosti vađenja naftne i prirodnog plina i Elka, koja sa 606 milijuna kuna prihoda drži 48,7 posto udjela u ukupnoj proizvodnji žica i kabela. Končareve tvrtke dominiraju u segmentu proizvodnje elektromotora, transformatora i generatora. Na prvoj mjestu Končar – energetski transformatori (‘joint venture’ s njemačkim Siemensom) s 1,05 milijardi kuna prihoda (39 posto tržišta) i dobiti od 172 milijuna kuna. Najjača im je strana velik izvoz u više od 40 zemalja, zbog čega nisu osjetili veće posljedice recesije. Slijede Končar D&ST s 587 milijuna kuna prihoda pa Končar – generatori i motori itd. Prvih šest mjesta u tom sektoru drže Končareve tvrtke s ukupno 1,8 milijardi kuna prihoda i sa 670-ak milijuna kuna dobiti.

Iako je ukupno energetsko tržište i dalje volatilno i nesigurno pod utjecajem recesije u cjelokupnom gospodarstvu, rezultati za 2009. vjerojatno će biti mršaviji od tih unatoč tomu što je energetika grana gospodarstva koja relativno uspješno odoljeva krizi. U svakom slučaju, očekuje se veći zamah u investicijama u obnovljive izvore energije, a i područje geotermalne energije postaje sve uzbudljivije. Zbog cilja da se do 2020. iz geotermalnih elektrana proizvede 20 megavata električne energije, odnosno do 2030. godine 30 megavata, registriran je i Geoen d.o.o., privatna ‘start-up’ kompanija koja realizira nacionalni program ‘Geoen’ za iskorištavanje geotermalne energije u Hrvatskoj.

Veći zamah očekuje se i u jačanju plinskog biznisa, gdje će cijene (kao i u opskrbi električnom energijom) sigurno porasti, plinofikaciji te gradnji drugih energetskih objekata kojih u Hrvatskoj još nema dovoljno, pa bi sve to možda moglo pogurati pojedini energetski sektor.