EE projekt udvostručio je svijest o energetskoj efikasnosti

Bi relativno lako naći kupce, pa nije jasno što se čeka, pogotovo jer su mnoge od njih godinama služile kao mjesto uhljebljenja (i vršenja nečasnih i kriminalnih radnji) državnih dužnosnika. Država je jedna od većih dioničarki u Podravci, većinske udjele ima u relativno uspješnim tvrtkama poput Končara i Croatia osiguranja te u manje uspješnima kao što je Croatia Airlines, da ne govorimo o javnim poduzećima kojih dio također treba prepustiti tržištu.

O privatizaciji Croatia osiguranja nitko u Vladi zasad ne razmišlja iako bi, primjerice, i prodaja manjinskog udjela bila dovoljna za dokapitalizaciju HPB-a ako je zadržavanje države u bankovnom sektoru Vladina strateška odrednica. O pravom su vremenu za privatizaciju ekonomisti, a više od njih političari, mnogo razglašali. Termin se uvijek može proglasiti lošim ili dobrim, u skladu s političkim prilikama.

Ako se tako promatra, onda nikad ne treba provoditi privatizaciju jer uvijek se može reći da su valucije prenise ili previsoke. Kad netko misli da su niske, pribjegava kritici da se navodno ‘obiteljsko srebro’ prodaje u bescjenje. Kad su razmjerno visoke, onda je kritika da ne treba privatizirati ili restrukturirati jer nam dobro ide. No to je demagogija. Privatizacija se ne provodi od danas do sutra. Tržišne valucije još će se mnogo mijenjati dok ne počnu imalo važnije privatizacije – misli ekonomski analitičar Velimir Šonje.

On smatra da treba napraviti program privatizacije i prodaje za sve udjele u tvrtkama u kojima država ima vlasnički udjel osim iznimaka u kompanijama ili njihovim dijelovima za koje postoje čvrsti ekonomski argumenti za njihovo zadržavanje u državnom vlasništvu, kao što je slučaj sa željezničkom infrastrukturom i nekim drugim sektorima. S njime se slaže i ekonomist Ante Babić, koji kao prve na bubenju vidi tvrtke poput Podravke i Ine (što će nam dionice kad smo predali upravljačka prava, smatra Babić), za koje bi se vrlo lako moglo naći rješenje koje bi napunilo proračun. On misli da je upravo sada pravo vrijeme za novi privatizacijski val jer je kapital na najvećim svjetskim tržištima lako dostupan.

Da smo nakon prvoga duga neke tvrtke državi proglasili njezin stečaj, danas bi ona dovršila transformaciju i bila spremna za kupce – komentira Babić, koji misli da bi se trebalo strateški opredijeliti i prema javnim poduzećima i odrediti koja bi se od njih mogla prepustiti privatnicima: – HEP i HŽ strateške su priče koje tek treba osmisliť tako da se dio restrukturira i pripremi za prodaju. Valja se ugledati na Češku, čija je energetska kompanija ČEZ nakon djelomične privatizacije postala gigant koji posluje u više država i ostvaruje gomele prihode – komentira Babić.

Ovih dana HEP je najavio prodaju dijela nekretnina potencijalno vrijednih dve milijarde kuna, no čak i da uspije naći kupce na tržištu kakvo je danas, vrlo će vjerojatno taj novac potrošiti za investicije (ili bolje, za plaćanje vlastitih računa i prekidanje dijela nelikvidnosti koju stvaraju državna poduzeća).

Stručnjaci misle da buduću privatizaciju treba provesti uz pomoć izvana: – Vlada treba donijeti političku odluku i dati mandat domaćim i stranim savjetnicima te pronaći optimalne modele restrukturiranja i privatizacije. Nijedna vlada na svijetu to ne radi sama, pa ne može ni naša – kaže Šonje, a s njime se slaže i Babić.

Trebalo bi konzultantima koji bi mogli u privatizaciji ponuditi ‘management fee’ od desetak posto, što je uobičajena naknada za takve poslove – smatra Babić dodajući kako su Vlade ustanove pokazale da to nisu kadre same učiniti.

Svi prijedlozi stručnjaka ne mogu se provesti u djelo od danas do sutra, no čak i da se lisnica ministra Šukera ne udeblja od privatizacije ove godine, bilo koji prihodi od privatizacije u budućnosti olakšali bi rješavanje drugih strukturnih problema, glavnih uzroka krize koja bi u Hrvatskoj mogla potrajati još nekoliko godina. Ako za to postoji politička odluka, neke tvrtke mogle bi naći kupca čak i danas, jer riječ je o kompanijama izlistanima na burzi koje koliko-to-liko transparentno posluju.

Privatizacija uvrštenjem na burzu najbolja je i provjereno transparentna metoda – smatra Šonje.

Tako bi profitirala ne samo država nego posredno i Zagrebačka burza i veliki investitori poput mirovinskih fondova, koji bi sigurno uskočili u vlasne buduće privatizacijske i burzovne histerije.

Za sve to potrebna je brza i jasna politička odluka jer neki analitičari smatraju da je sada pravo vrijeme za novi privatizacijski val.

Čak i da se odmah počne pripremati prodaja, teško je očekivati znatno prihode u ovoj godini. No kapital nije sposoban dugo se zadržati na jednome mjestu, pa bi, ako takvo što ne učinimo, kupci mogli otići u zemlje poput Grčke, Portugala, Španjolske ili Italije, u kojima se zbog krize mogu očekivati velike akvizicije – zaključuje Babić.