Pogreška kolege imat će ozbiljne posljedice i na vaš posao. Može probiti rok, ne napraviti ono što se tražilo, pogriješiti u kalkulacijama, dati pogrešne informacije ili upropastiti ozbiljne pregovore. Ljutnja i predbacivanje u pravilu ne pomažu, razgovor i kolegijalna pomoć imaju više učinka.
U pokušaju da funkcionaliraju u sve kompleksnijem svijetu, organizacije su i same poslove kompleksnije. Njihovo građenje, temeljeno na raznim suradnjama i matricama, znači da sve više nečijeg posla ovisi o radu nekog drugog, stoga pogreška nekog kolege može imati veoma ozbiljne posljedice i na vas.
S druge strane, posao na kojem ne morate komunicirati s drugima gotovo nije moguće naći, a osim toga, ako se i nađe, vjerojatno je dosadan. Nužno je stoga potruditi se da te veze funkcioniraju. Svaki stručnjak za menadžment usuglasio bi se da su pozitivni odnosi na radnome mjestu ključni za obavljanje posla. Što onda napraviti u situacijama u kojima kolega ne obavlja svoj dio posla i time negativno utječe na ono što vi radite? Srećom, pozabaviti se koleginim pogreškama na produktivan način ne mora nužno samo pomoći uklanjanju barijera, nego i dotičnom kolegi i vama u stjecanju novih vještina.
Tip pogrešaka koje se mogu pojaviti u ovom kontekstu varira. Kolega može probiti rok, ne napraviti ono što se tražilo, pogriješiti u kalkulacijama ili dati pogrešne informacije. Sve ovo mogu biti nevine pogreške, posljedice manjka znanja, iskustva ili prisobnosti, no bez dovoljno informacija ne možete biti sigurni i tako ne možete znati što napraviti.
Prvi korak u definiranju ponašanja vašeg kolege jest shvaćanje biti problema. Pokušajte utvrditi je li problem kratkoročan, poput problema kod kuće, prevelika količina posla ili zdravstveni problem, ili je riječ o nečem dugotrajnijem kao što je manjak potrebnih vještina ili loša kulturnoška usklađenost s organizacijom. Kao što Allan Cohen, profesor lideršipa na Babson Collegeu, ističe: ‘Ono što ne znate jest dobiva li dotična osoba pravu potporu drugih ako ima problema izvan posla ili možda jednostavno ne vidi…’
Načela koja valja zapamtiti uključuju: ne zaboravite da su odnosi važni, budite izravni i iskreni u razgovoru o njihovim pogreškama i kako se odnose na vas, te ponudite pomoć ako se kolega muči s kratkotrajnim problemom. S druge strane, ne trebate olajšavati kolegu drugima u organizaciji, pretpostaviti da je kolega svjestan svojih pogrešaka, niti razgovarati s nadređenim a da prvo ne razgovarate s kolegom.
Najbolji je pristup izravan – razgovarajte s kolegom. Taj bi se razgovor trebao održati u neformalnoj, privatnoj atmosferi uz dužno poštovanje pravila konstruktivne kritike i povratne informacije. Nemojte optuživati i kriviti, koristite se konkretnim primjerima onoga što vidite i što ima učinak na vas. Richard Hackman, profesor društvene i organizacijske psihologije na Harvardu, kaže kako ‘težimo pripisati ono što je loše nekom pojedincu i nekoj njihovoj specifičnoj dispoziciji’, što je opasno jer na taj način zapravo napadate osobu, a ne njihovo ponašanje.
Ono što je najvažnije jest da se dijalog s kolegom uspostavi u kontekstu nekih zajedničkih ciljeva. Pitanje koje treba postaviti u toj situaciji jest ‘što možemo učiniti da postignemo svoje ciljeve?’ a ne reći ‘Opet si zabrljao’. Nadalje, nemojte pretpostaviti da točno znate zašto kolega radi pogreške. Kao što Hackman objašnjava: ‘Morate biti otvoreni mogućnosti da ste u krivu.’ Koristite se konceptom ispitivanja i postavljanja pitanja poput ‘Što se događa?’ i ‘Shvaćam li ja pogrešno situaciju?’ Dapače, možda ćete otkriti da vaš kolega uopće nije bio svjestan pogreški i kakav su učinak one imale na druge.