Žena na mjesečini i druge teme

Slike odabrane za izložbu u Klovicévim dvorima umjetnikov su pogled u njegove osjećaje, kroz prozor, u dvorište, na sliku s ulice, bicikle i žene, drveće i cvijeće, sve što ima oblik, boju i postojanost.

Ako vam netko kaže da naslovi slike nisu važni, da sve može proći bez njih, ne vjerujte da je to istina. Prije će biti da umjetnik u stvaralačkom zanosu nije imao dovoljno otvoren asocijativni svijet ili jednostavno nema dovoljno mašte, ideja i duha. Doista je na izložbi najtužnije gledati slike ‘bez naziva’. Posve neinventivno, siromašno. A može i drukčije. Može se s naslovima otići tako daleko da se kao gledatelj počnete zabavljati u izložbenim dvorana. Da uza slike počnete čitati njihov stvarni smisao, tražiti doslovna i skrivena značenja, da ih nakon nekoga vremena doživite kao listanje i čitanje knjige. A sve je to bezvremenski zanimljivo, duhovito i otkvačeno na svojoj najnovijoj izložbi pod naslovom ‘Žena na mjesečini’ priredio slikar i grafički dizajner Boris Bućan i pokazao u Galerij Klovicévi dvori u Zagrebu.

Nepresušna je to galerija naziva. Tako vas u pravilnim, velikim oslikanim formatima crteža koji balansiraju na granici crteža i slike na zidu galerije dočekuju ‘Mačka u vreći’, ‘Nosorog u škarnicu’, ‘Štipaljka-totem – lezbijke’, ‘Daždevnjak’, ‘Trkač – zgužvani papir’, ‘Anđeo – zgužvani papir’, ‘Afrička maska-stolac’, ‘Afrička maska-telefon’, ‘Strašilo u polju’, ‘Kaput od zmije’, ‘Žena na mjesečini’, ‘Žene i jabuke’, ‘Purani na palmi’, ‘Trajanov šaraf’… Ima ih još, gomila slika, sve do broja osamdeset. Toliko je, naime, odabrano slika za tu izložbu.

Mašti na volju prepustio je umjetnik svoje osjećaje, pogledao oko sebe, stavio u naslov motiv koji vidi sa svog prozora, događaj iz svojega dvorišta, slike s ulice, bicikle i žene, drveće i cvijeće, sve što ima oblik, boju i postojanost. Dominantan crtež još od Bućanovih velikih plakata njegov je zaštitni znak prepoznatljiv na našoj likovnoj sceni. Ovdje je još razgibaniji, oslobođen i prepušten kreativnom istraživanju direktnog nanošenja boje iz tube na platno.

Posebnost tog slikara jest i u tome što polazi od svoje male sredine, a postaje velik autor, građanin svijeta. Onog trenutka kad je Bućanov kazališni plakat za ‘Žar-pticu’ iz osamdesetih godina 20. stoljeća postavljen u londonski Muzej Viktorije i Alberta, on je kao umjetnik postao sastavnim dijelom europske i svjetske kulturne baštine. Luk njegova stvaralaštva rastegnuo se i do Bućan-arta – to se ogleda u preispitivanju i redizajniranju logotipa poznatih tvrtki u čiji vizual umjetnik umije riječ ‘art’, što je već radio 60-ih godina. Izložba Borisa Bućana može se razgledati do 30. travnja.