Život bi bio tako jednostavan kad ne bismo morali stalno riskirati, ali istodobno bi bio predvidljiv i beskrajno dosadan. Naravno, čini nam se idealnim imati sve, ne propustiti ništa, ‘pojesti kolač i imati ga na raspolaganju’, kao što kažu Englezi (Zagorci imaju dvije još bolje uzrećice, ali nisu za javna glasila). Dakle, trebalo bi donijeti odluku u kojoj se nečega moramo odreći, a ne možemo odlučiti što bi nam manje nedostajalo, a što bi nas učinilo motiviranima, sretnima, uspješnima.
Kad je riječ o poslovnoj prilici, izazov koji vas očekuje obećava, pa se ne treba osvrati na onaj u kojem, istina, ima prilika, ali cijena je previsoka jer ne dobivamo što nam treba da bismo se osjećali prihvaćenima i cijenjenima, a ne pomalo kažnjenima za ono što želimo raditi, pa o toj dimenziji uopće ne treba dalje raspravljati. Dakle, kad je o tom aspektu riječ, otkaz bi trebalo dati bez žaljenja i dvojbe i otići dalje na bolje radno mjesto te u, kao što vjerujete, bolje okruženje.
Mnogo je bolje razmislити o vlastitim životnim vrijednostima i onomu na što će naš ulog ostaviti mnogo trajnije posljedice. Odlučili ste se za roditeljstvo i, naravno, želite biti sa svojom malom djecom (koja su već počela rasti, pohađati školu), no ja ne vidim ništa toliko sporno u prihvaćanju izazova koji će, istina, tražiti od vas neku vrstu žrtve. Primjerice, možete dva sata na dan provesti vozeći se na posao i s njega. Sjednite u vlak i obavite dio posla u vožnji; možda čak ranije odete s posla, ako se tako unaprijed dogovorite. Ili se dogovorite s poslodavcem da dio radnog tjedna radite kod kuće. Dakle, možete imati sve što vam treba. Riječ je samo o tome da to što želite trebate uspješno dogovoriti. Ako vas toliko žele kao stručnjakinju, sve se to može riješiti dogovorom. I, naravno, ako se sami dovoljno dobro organizirate, zacijelo ćete moći spojiti jedno s drugim, pa vaša djeca neće previše osjetiti promjenu posla.
