Misli lokalno, emitiraj globalno

Hrvatskoj se mnogo uvozi, a malo izvozi iz jednostavnog razloga: uvoziti je lako, a izvoziti jako teško. Osim toga, porezna politika, javnost, utjecaj stranih kompanija, uvozni lobi potiču uvoz. Izvoz će se povećati olakša li se poslovanje i omogući rast postojećim izvoznicima i ako se širokom akcijom počnu osnivati i selektirati nove poduzetničke tvrtke koje imaju potencijal za izvoz. Ne vjerujem da je moguće bilo kakvim poticajima i novcem od uvoznika stvoriti izvoznika. Izvoz je stvar sposobnosti, a ne novca i poticaja. Ni milijun dolara neće meni pomoći da preskočim 2,10 m. Ali sigurno će stvoriti uvjete da to učini Blanka.

Potencijalni izvoznik treba imati izvozno konkurentan proizvod. Najprije treba dobro poznavati tržište, zatim novi proizvod treba razviti, izraditi prototip, ispitati ga, napraviti pokusnu seriju… i još mnogo toga, uz veliki rizik da sve to neće uspjeti. Za to treba mnogo znanja, povjerenja u sebe, inovativnosti, truda, vremena i novca. Jako je teško pobijediti na stranom tržištu, pogotovo u slučaju kad vam vaša država i neprijateljska domaća okolina, uvjeti u kojima poslujuete stavlja teške utege na noge. Zapadne zemlje otvoreno i besramno štite domaće tržište za svoja poduzeća. Iako Altpro izvozi proizvode na mnogo tržišta, ne igra na veliko jer nema kapaciteta za velike poslove. Zato izvozi po cijelom svijetu. Upravo je dobio posao obnove sigurnosnih uređaja na australskim željeznicama, čime je osvojio i taj kontinent. Međutim, četiri velika posla nedavno je izgubio jer nema dovoljno velike proizvodne kapacitete. Viduka stoga misli da je država umjesto kredita s povoljnom kamatom, koja ponovno ide preko sita komercijalnih banaka, trebala odrediti tisuću tvrtki s izvoznim potencijalom i njih kreditirati. Nama, primjerice, ne treba novac, nego da nam se u koncesiju dade neiskorištena tvornica u kojoj bismo mogli zaposlit ljude i povećati proizvodnju.

Izvoz je skupa kategorija. Reći da treba izvoziti jednako je kao da je Ivici Kosteliću netko rekao: ‘Moraš osvojiti zlatnu medalju!’ Koliko je izvoz mukotran posao, svjedoči zadnji posao koji smo dobili u Australiji. Da bi se konačno ugovorio, trebalo je čak pet godina i bezbroj sastanaka s Englezima koji taj posao vode po cijelom svijetu. Uz prilično inertnu i neefikasnu državnu infrastrukturu koja bi trebala pomagati izvoznicima nedavno se pojavila i privatna inicijativa. Riječ je o IM grupi u vlasništvu Damira Jandrića, tvrtki koja gradi infrastrukturu, od istraživanja tržišta, sklapanja prvih kontakata do realizacije posla i naplate, i pomaže poduzećima u realizaciji projekata i prodaji u inozemstvu.

Domaće tvrtke trebale bi se, prema Jandriću, okrenuti brzorastućim tržištima, na kojima još imaju priliku izgraditi svoj brend. Regiju očekuju strukturne promjene i ona ne počiva na dobrim fundamentima, pa se treba okrenuti globalnom tržištu. Zadatak Centra za međunarodne misije i međunarodnu razmjenu, na čijem je čelu Jandrićek, jest poslužiti kao svojevrstan most između proizvođača i izvoznog tržišta s uredima otvorenim u Kataru, Berlinu, Moskvi i SAD-u. Uređe je Centar otvorio na tim tržištima jer ih smatra strateški zanimljivima, a s obzirom na to da prihod ostvaruje na osnovi provizije od trgovine koju tvrtka izvoznica ostvari, nema smisla poslovnom tržištu ostavljati za male zemlje i naše ekonomske fakultete.

Uspjeh na stranom tržištu uz dobar proizvod rezultat je brojnih kontaktata, nastupa na sajmovima, dobrog poznavanja proizvoda, konkurencije, tržišta… A sva ministarstva, komore, znanost i institucije moraju biti u funkciji pomaganja u svakoj fazi tog procesa, a ne da su, kao dosad, sami sebi svrhom.

Treba napraviti korjenit preokret i ispraviti mnogo toga što se nakupilo kroz plovidbu u pogrešnome gospodarskom smjeru. To se ne radi jednokratnim akcijama, interventnim mjerama ili promjenom tečaja kune, a ni formulama profesora Baltazara. Veličina kriza ponajprije ovisi o sposobnosti ljudi koji je rješavaju. Za nesposobne ljude svaki je problem kriza, a sposobnima svaka je kriza izazov. Zato treba angažirati ljude koji razumiju gospodarstvo, razvoj, izvoz i proizvodnju. Kod nas su bankari postali glavne zvijezde u rješavanju krize. Zaboravlja se da je posao bankara posudba novca uz kamate, a ne rješavanje problema gospodarstva, jer oni to ne znaju. Krediti su, naravno, korisni za gospodarstvo, ali ne otvaraju nova radna mjesta. Radna mjesta otvaraju ugovoreni poslovi.

Ako je trgovinski deficit iznad 10 milijardi dolara jer nema izvoza, znači da treba pronaći ljude koji znaju izvoziti i stvarati konkurentne proizvode. Vanjski je dug 40 milijardi dolara jer ne proizvodimo, nego se samo zadužujemo. Znači, treba naći ljude koji znaju proizvoditi i stvarati nova proizvodna poduzeća. A svugdje su, u svim savjetima, ljudi koji nikad nisu izvozili, nikad razvijali nove proizvode, a ni osnivali proizvodna poduzeća.

Dakle, najprije treba angažirati ljude koji znaju i mogu, a ne samo one ‘koji lijepo govore ni o čemu’ ili one koji samo zastupaju tajkunske interese.

Iako još nema konkretnih rezultata, zanimljivo je i da je ta organizacija u posljednje vrijeme odlučila zauzet suprotno stajalište prema tržištu, pa sve češće nastupa kao ‘export hunting’ tvrtka koja zapravo traga za poduzetnicima s izvoznim potencijalom i pomaže im ostvariti ga. Prema mišljenju Centra, potencijala imaju inovativni nišni proizvodi i usluge kakve veliki igrači ne proizvode, a mali ih još nisu otkrili. Smatra da su u Hrvatskoj to proizvođači autohtone hrane, okupljeni pod jednim krovnim brendom, ali i manji proizvođači softverskih rješenja.

Kao što pokazuju iskustva malo-brojnih ali uspješnih domaćih izvoznika, ključ je uspjeha u planiranju i istraživanju i kad je riječ o odabiru tržišta, ali i partnera koji smanjuju rizik nastupa u inozemstvu.

Naši izvoznici bili su orijentirani na tržište Jugoistočne Europe, i to uglavnom u nižim kategorijama proizvoda, što se pokazalo pogubnim u krizi. Izvozna tržišta izgubljena su preko noći, a njihovi su proizvodi zbog devalvacije u zemljama Istočne Europe zamijenjeni jeftinijom konkurencijom, kaže ekonomski analitičar Damir Novotny ističući da će situacija biti vrlo teška dok se ne poništi taj devalvaciji efekt.

Za novi investicijski ciklus koji bi mogao stvoriti jače izvozne proizvode osim kapitala treba najmanje tri do pet godina. Kad se u njega upusti, ne bi trebalo smetnuti s uma da ima smisla ulagati samo u inovativne proizvode i brendove, a ne bi trebalo zaboraviti ni nove distribucijske, prodajne i marketinške kanale. I dalje zabrinjava što gotovo uopće nema ‘born global’ tvrtki, koje nam najviše trebaju. Nadajmo se da ekonomska prisila proraditi i u tom smjeru.