padni Balkan, a upravo mu je nedavno produljen ugovor predsjednika Uprave Osijek-Koteksa, čiji je i suvlasnik s 19,20 posto udjela.
Iako sve to potvrđuje važnost i veličinu osječkoga građevinskog diva s više od 1.200 zaposlenih, o čelnom čovjeku Dragi Tadiću naša javnost malo zna. Uglavnom stoga, priznaje, jer je uvijek izbjegavao novinare i medijska istupanja. Očigledno je to vješto radio jer nije riječ o tihoj i samozatajnoj osobi koja svim silama izbjegava sukobe, što više čak i sâm zamjera ‘kratak fitilj’ s ‘nerazumnim, nesposobnim ili glupim ljudima’.
- Taj čovjek zna što radi i izuzetno je tvrd pregovarač, ali kad s njim nešto dogovorite, dogovor će biti ispoštovan. Bio bih sretan kad bi svi davatelji usluga prema podizvođačima bili kao Tadić – kaže Želimir Bodiroga, direktor građevinske tvrtke Conex iz Osijeka.
Da drži do svoje riječi, uvjeren je i Ivan Raguž, bivši direktor Osijek-Koteksa koji je Tadiću s direktorskom palicom predao i tvrku u blokadi i tri plaće duga prema radnicima. Raguž nije bio previše pričljiv, ali tvrdi da Tadić provodi svoja obećanja u djela i da je vrlo sposoban, no da ga ništa drugo ne zanima (iako je treći najveći dioničar s 8,53 posto udjela). Njihov je sukob zbog naslijeđenih problema u Osijeku bio dobro poznat, a čak je neko vrijeme kružila glasina da je Raguž zbog Tadića ‘letio kroz prozor’.
- Ma svi dobro znaju da je Raguž imao problema s ovisnošću i da se na svoj rođendan 2004. godine bacio, ali imao je sreće i pao na tendu kafića – mirno objašnjava Tadić koji nije želio po svaku cijenu predati Osijek-Koteks Austrijancima, a da ga vrijedi slušati u poslovnim procjenama, potvrđuje i tvrtkina bilanca.
Drago Tadić rođen je u Kongori, mjestu u kojemu je, naglasit će, okrunjen kralj Tomislav. Jedini je od šestorice braće završio fakultet.
A u Osijek je stigao već s 14 godina. Oduvijek je bio odličan đak, a neko vrijeme razmišljao je i o svećeničkom pozivu jer je to priželjkivala njegova majka. Ipak, povukao ga je njegov poduzetnički duh i 1984. godine završio je Ekonomski fakultet u Osijeku. Svoju karijeru trebao započeti u Saponiji Osijek, no kad je vidio da se svi moraju prijavljivati i odjavljivati na porti, rekao je: ‘Ne, hvala.’
- Odgovorna sam osoba i ne volim kad me se na taj način ograničava – kaže Tadić koji je stoga posao pronašao u Dravskoj plovidbi u Donjem Miholjcu. Tamo se upoznao s Branimir Glavašem za kojeg kaže da je imao loših procjena i poteza, ali da sveprisutna slika o njemu nije baš tako crno-bijela. Od 1990. do 1992. rukovodio je komercijalnim sektorom DP Niskogradnje i GP Osijeka, a u Koteks dolazi kao povjerenik postavljen od Vlade RH, gdje se postupno od direktora Komercijale uspinjao do funkcije predsjednika Uprave (2005.). Samo jednom u životu pokušao je postati stranački čovjek, točnije član KP-a, ali odbili su ga, a objašnjenje je dobio tek tijekom rata, i to od Vladimira Šeksa. Tajnim službama SFRJ-a, doznao je, nije promaknulo da je kao 14-godišnjak nosio i prodavao ručne satove s hrvatskim grbom koje mu je iz Njemačke slao otac.
Tadić kaže da je domoljub, katolik i obiteljski čovjek koji njeguje obiteljske vrijednosti i da je tijekom rata bio skloniji desnim strankama, ali dodat će, jednako tako u dobrim je odnosima i s ljevičarima. Ipak, vrlo rado ističe rijetke susrete s pokojnim predsjednikom Tuđmanom koji mu je u više navrata izrazio naklonost i upravo na njegovu zamolbu 1999. godine pristao je preuzeti vrući krumpir zvan Belje d.d.
