-
Na webu, bar u našem slučaju, kriza se uopće ne osjeća. Dapače, u 2009. prihodi su nam rasli 30 posto, a u prvom kvartalu ove godine povećavat će se između 25 i 50 posto u odnosu na prošlu godinu. Kad je riječ o novostima, njih će biti, ali za sada to držimo u tajnosti. Posljedice krize u medijskoj industriji bit će ubrzanje ionako neizbježne propasti tiskanih medija, najprije dnevnih novina, i marketinški proračuni više će se preseliti na internet. To znači da će se smanjiti broj medija i pojefitiniti cijena rada.
-
Mediji su veoma osjetljivi na krizu jer je oglašavanje jedan od prvih troškova koje oglašivači smanjuju kao odgovor na recesiju. Radio Dalmacija nastoji na dva načina ublažiti takvo ponašanje: prvo, potičemo i oglašivači i agencije većom količinom i avansnim popustima – tako od 1. veljače ove godine odobravamo 12 posto popusta za cjelogodišnje plaćanje predujmom po ugovoru; drugi je način, koji smo prvi u Hrvatskoj uveli još prije desetak godina, naplata kategorija radijskih spotova svakih pet sekunda umjesto kod većine radija i dalje uobičajenih svakih 15 sekunda, tako da klijenti plate onoliko koliko nešto uistinu traje. Svi gospodarstvenici, pa i mediji, u problemima su dobrim dijelom i zbog neizdrživo produljenih rokova plaćanja. Predlažem dva najjednostavnija rješenja za borbu protiv nelikvidnosti. Prvi je da PDV s ulaznih računa treba tretirati kao račun R2, pretorez netko može odbiti tek kad taj račun plati. Naravno, kad bi i državni priljev poreznog novca ovisio o naplaćenoj realizaciji, a ne samo fakturiranoj, kao što piše i vaš kolega Ivica Grčar, država bi brzo uspostavila mehanizme za ubrzavanje svih oblika naplate. Nadalje, sada kad imamo i OIB nitko tko je dužan dobavljačima, državi itd. ne bi trebao osnovati novu tvrtku dok ne podmiri sve obveze iz stare.
Kad je riječ o planovima, obično postoje i za ratna i za mirnodska vremena. Sadašnja situacija još je na razini žestokog stezanja remena, smanjivanja plaća, ali ne i otpuštanja zaposlenika. Novosti su vezane uz neke ideje o marketinškom imidžu i vezivanju glasova u eteru uza sponzore, ali tek treba vidjeti koliko bilo koja ideja može u krizi donijeti novog novca. Ova je kriza kao svaka bolest. Zato je i medijska industrija natjerana da poveže brigu o svom financijskom zdravlju. Svi se suvišni i neracionalni projekti gase, sve se racionalizira do optimalne razine, nitko više nije uljuljan u sigurnost prihoda. Radi se vrlo oprezno, pozorno, svaki se mjesec planiraju i analiziraju prihodi, osmišljavaju nove akcije, više vodi briga o čitateljima, gledateljima i slušateljima. Jednom riječju, koliko bismo god voljeli da nije nastupila, kriza je cijeli medijski svijet pokrenula u pozitivnom smislu, i to je najbolje što nam se dogodilo.