RADNO VRIJEME

Prema novom Zakonu o radu razdoblje u kojem se radi dulje od ugovorenog radnog vremena, može trajati najdulje četiri mjeseca. U graditeljstvu, poljoprivredi i turizmu sezone traje dulje, pa se bez povećanja broja zaposlenih ili plaćanja prekovremenih sati neće moći pomiriti zakonska ograničenja i potrebe posla.

Jedno od znatnije izmijenjenih poglavlja novog Zakona o radu koji je na snazi od 1. siječnja 2010. je poglavlje o radnom vremenu. Novine u zakonskom reguliranju trajanja i rasporeda radnog vremena obrazlagane su nužnošću usklađivanja našeg zakonodavstva s direktivama EU. Zakonodavstvo je sada usklađeno, ali praksa pokazuje da je to poslodavcima donijelo nove obveze, primjerice prema noćnim i smjenskim radnicima. Uveden je pojam noćnog radnika i smjenskog radnika radi njihove veće zaštite. Od poslodavca se zahtijeva da pri organizaciji noćnog rada i rada u smjenama vodi osobitu brigu o organizaciji rada i rad prilagodi radnicima.

Noćnim radnikom smatra se radnik koji prema rasporedu radnog vremena redovito tijekom jednog dana radi najmanje tri sata tijekom noći, odnosno koji u kalendarskoj godini najmanje trećinu radnog vremena radi noćnu smjenu. Noćni radnik ne smije raditi dulje od osam sati u jednom danu.

Zbog toga novog ograničenja poslodavci više nemaju mogućnost organizirati rad u turnusima u kojima radnik radi po 12 sati, s tim da mu dnevni odmor iznosi naizmjence 24 i 48 sati. U opisanom režimu često rade vatrogasci, čuvari i drugi radnici na poslovima na kojima se ne prekida kontinuitet rada. Takav raspored rada više nije dopušten, jer noćni radnici ne smiju raditi 12 sati na dan, već najviše osam sati.

Radniku koji radi kao noćni radnik poslodavac mora prije početka rada i redovito tijekom trajanja rada omogućiti zdravstvene preglede. Troškove pregleda snosi poslodavac. Utvrdi li se da radnik zbog noćnog rada ima zdravstvenih problema, poslodavac mu je dužan osigurati obavljanje istih poslova danju, a ako to nije moguće ponuditi drugi posao izvan noćnog rada.

Smjenski radnik je radnik koji tijekom jednog tjedna ili jednog mjeseca obavlja posao u različitim smjenama. Rad u smjenama je organizacija rada prema kojoj se radnici izmjenjuju na istome radnom mjestu i mjestu rada, u skladu s rasporedom radnog vremena.

Radnicima koji rade u smjenskom radu radno vrijeme se sada može fleksibilnije raspoređivati, tako da ne traje jednako u svakom tjednu. Njihovo radno vrijeme može odstupati od ugovorenog tjednog fonda sati, do 12 sati svakog mjeseca, s time da prosječno radno vrijeme unutar četiri mjeseca mora odgovarati ugovorenom tjednom fondu radnog vremena.

Uvedena su stroža ograničenja u trajanju prekovremenog rada. Radnik smije prekovremeno raditi najviše osam sati na tjedan, odnosno 32 sata na mjesec, odnosno 180 sati na godinu. I nadalje je pri uvođenju prekovremenog rada propisana posebna zaštita malodobnih radnika, trudnica, roditelja djeteta do tri godine starosti, samohranog roditelja s djetetom do šest godina starosti i radnika koji radi s nepunim radnim vremenom.

Rad u preraspodjeli je raspored prema kojemu radnik u jednom razdoblju radi dulje, ali zato u drugom razdoblju radi kraće od ugovorenog tjednog punog ili nepunog radnog vremena. Razdoblje kad radi dulje i razdoblje kad radi kraće smatra se prosječnim radnim vremenom, pri čemu se rad dulji od ugovorenog fonda sati ne smatra prekovremenim radom i poslodavac ga ne plaća uvećano.

Novim Zakonom uvedeno je ograničenje prema kojemu razdoblje u kojem se radi dulje od ugovorenoga radnog vremena, može trajati najdulje četiri mjeseca, a ako je to predviđeno kolektivnim ugovorom, može trajati najdulje šest mjeseci.

To je teško premostiv problem za poslodavce u djelatnostima sa sezonskim poslovanjem. U graditeljstvu, poljoprivredi, čak i u turizmu, sezone traje dulje od četiri odnosno dulje od šest mjeseci, pa bez povećanja broja zaposlenih ili plaćanja prekovremenih sati neće biti moguće pomiriti nova zakonska ograničenja i objektivne potrebe posla.

Pojedini radnik smije u preraspodijeljenom radnom vremenu raditi najviše 48 sati na tjedan, uključujući i prekovremeni rad. Iznimno, smije raditi i dulje, najviše 56 sati na tjedan, uz uvjet da je tako predviđeno kolektivnim ugovorom i da radnik pisanom izjavom dobrovoljno pristane na takav rad.

Osim brojnih ograničenja koja se odnose na raspored i trajanje rada, uvedena je obveza poslodavca da vodi evidenciju o radnom vremenu radnika. Sadržaj tih evidencija bit će uređen posebnim pravilnikom kojega ministar nadležan za poslove rada mora donijeti najkasnije do 30. lipnja 2010. godine.