Na aukciji zablistala SG – Splitska banka

Ugledni magazin CIT opisao je Dubrovnik Palace kao vrhunski konferencijski centar i najbolju opciju za top-brendove kao što su Canon, Toyota, Cisco i T-Mobile.

Hotel Antunović pozornost privlači održavanjem mnogih evenata – među najatraktivnijima u posljednje vrijeme bio je predsjednikov oproštajni prijam.

Kongresni centar Le Méridien Lava može ugostiti 1.500 sudionika, zbog čega je to hotel s najvećim kapacitetom na obali.

Opatija je nedvojbeno najskusnija u višegodišnjem ugošćivanju različitih skupova, kongresa i festivala te ima adute koje je teško nadmašiti – među njima je i Dvorana Kvarner.

Autorici se svidio i pogled na Elafitsko otočje. Za smještaj se preporučuje i Bellevue – dizajnerski opremljen hotel uređen prema idejama dizajnerice interijera Renate Štrok koji krase umjetnine lokalnih umjetnika s pogledom na staklene zidove i zaljev Miramare. Za VIP goste na 270 četvornih metara šik prostora autorica izdvaja trenutačno najeksluzivniji dubrovački smještaj – luksuznu Vilu Agave, inače nekadašnji dom slavnoga arheologa, sir Arthura Evansa, koja je već ugostila mnoge VIP goste, među ostalima i slavnoga holivudskoga glumca Kevina Spaceyja.

Kao vrhunski spa-resort autorica u svom članku predstavlja i Hotel Excelsior – hotel-ikonu koji u knjizi slavnih bilježi i neka od najvećih imena svjetske povijesti, među ostalima i Jean-Paula Sartrea, Elizabeth Taylor i Orsone Wellesa. Za Excelsior pak navodi da je ugostio vrlo prestižne svjetske kompanije poput Rochea, Axa i Bulgarija, a izdvaja se i vrhunskim tretmanima i uslugama, saunama, kupkama i masažama prilagođenima poslovnim ljudima.

Kao idejno mjesto za večeru autorica predlaže i izdvaja sushi-bar Satu Hotela Excelsior navodeći da je smješten uz piano-bar Abakus u sklopu kojeg chef za sushi priprema različite gastrodelicije u otvorenoj kuhinji. Osim hotela grupacije ALH autorica u tekstu izdvaja i Kazbek hotel, Pucić Palace, Maria Concept Store, Ginja Lounge Club te Café Bužu.

Iako je to pomalo nepravedno prema drugim kongresnim odredištima, prenijeli smo samo dio jer nakon takve pohvale uglednoga stručnog časopisa hotelijeri i ugošitelji barem ove godine ne bi trebali imati briga – ali samo budu li znali maksimalno iskoristiti prednosti te sjajne kritike koju sada čita britanska publika, posebice oni koji organiziraju svoje poslovne skupove i kongrese. Pravo je čudo i sreća što autorica nije spomenula najslabiju kariku dubrovačke poznate – lošu prometnu povezanost sa svijetom, bilo cestovno, brodom bilo zrakoplovima.

Poznato je da se kongresna publika voli seliti, pa čak i ako je vrlo zadovoljna mjestom prvog okupljanja, i zato nikad nije kraj osmišljavanju novih proizvoda i razloga zašto bi bogati kongresni turisti došli na mjesto A, a ne na mjesto B. Primjerice, kongresni gradovi naše strane Jadranu imaju opasnu konkurenciju upravo na drugoj obali istog mora.

Nećemo ovaj put nabrajati sva mjesta, dovoljno je spomenuti Rimini koji ove godine puca iz svih toponima da bi ne samo nama nego i svojoj talijanskoj konkurenciji preoteo najzanimljivijeg, dakle kongresnoga, gosta.

Već prije 1970. Rimini se počeo sustavno brendirati ne samo kao grad za ljetni odmor nego i za kongrese, a pravi uzlet doživio je gradnjom Rimini Expo Centera 2001. Njegov uspon dokazuje da se kongresnim odredištem ne postaje preko noći i bez sustavnog ulaganja cijele zajednice, ne samo hotelijera ili vlasnika sajamskih i kongresnih sadržaja. Iako se ondje tek 2013. otvara nova dvorana Palacongressi koja će imati 42 modularna prostora za kongrese, stajat će 350 milijuna eura i reklamira se kao zelena zgrada, dakle sagrađena je u skladu sa svim zahtjevima održivosti – njezina je prva godina poslovanja već popunjena respektabilnim zabavnim i znanstvenim zbijanjima.

U Riminiju su sigurni da je to dijelom stoga što oni za razliku od većine zemalja Europe koje posluju putem turističkih ureda i ministarstava tu djelatnost razvijaju uz pomoć organizacije koja okuplja sve koji se bave upravo kongresnom industrijom.

Bitnu ulogu pri donošenju konačne odluke ima i razina vlastitog udjela u projektu, koja danas ipak mora biti nešto veća, te prihvatljiva razina kolateralna. Općenito, uloga je banke pomoći zdravoj inicijativi za pokretanje proizvodnje osiguravanjem adekvatne financijske podrške za praćenje investicija i financiranje potrebnog kapitala – objašnjavaju svoju kreditnu politiku prema sektoru maloga gospodarstva u Ersteu.

Promjene u okruženju uvjetovat će promjene u potražnji klijenata, a novac koji leži u bankama zapravo je obveza bankara prema štedišima i vlasnicima. Podržat će se isključivo ona kreditiranja za koja se ocijeni da imaju perspektivu uspjeha – pojašnjavaju svoju kreditnu politiku u Raiffeisen banci, a to je ujedno i maksima kojom se vode i sve ostale banke.

U situaciji recesije svi poduzetnici neovisno o svojoj veličini dolaze u probleme i susreću se s poteškoćama u poslovanju. Kod segmenta maloga i srednjeg poduzetništva taj je problem još izraženiji jer vrlo često ovise isključivo o jednom većem kupcu ili uskom segmentu potrošača čime su izloženiji riziku insolventnosti – kažu o vlastitoj kreditnoj politici u Hypo banci.

Doista, taj bi Vladin potez mogao pomoći mnogim poduzetnicima jer se valuacija kvalitetnih ulaganja banaka i rizičnog kapitala uvelike razlikuje, a private equity poglavito zanima mogućnost održivog rasta kompanija, a manje se oslanjaju na čvrsta sredstva osiguranja.

Kad je riječ o kreditnim uvjetima u bankama, osim strože procjene kreditne sposobnosti problem je i veća kamatna stopa kao posljedica izbijanja krize. Nažalost, poduzetnici tu nemaju izbora, i većina ih je sretna da uopće može doći do sredstava po bilo kojoj cijeni. Najave bankara o tome da bi se ove godine trebala smanjiti kamata utjecat će na kvalitetnije poslovanje maloga gospodarstva, no to nije odlučujuće za preživljavanje poduzetnika. Njima su, naime, potrebna obrtna sredstva za nastavak poslovanja, a njih je sve manje. No poduzetnici moraju raditi na tome da na sve načine poboljšaju kvalitetu poslovanja kako bi postali atraktivni partneri financijskim institucijama.

Budući da je u svome predavanju na 2. konferenciji private equity i venture capitala u Jugoistočnoj Europi obrazložio savjetnik premijerke Željko Perić, hrvatsko gospodarstvo pretežno čine mala i srednja poduzeća, koja su premala za izlazak na burzu, ali prevelika za nastavak samostalnog poslovanja, zbog čega su zrela za ulazak rizičnog kapitala koji nije toliko konzervativan kao poslovne banke i spreman je uložiti novac u kvalitetne poslovne projekte.

Sve danas jake ekonomije u jednom su se trenutku u rastu oslanjale na državnu suradnju s fondovima rizičnog kapitala – rekao je Perić.