KONOBARI S poslužavnikom u ruci može se doći do diplome

Dok se jedni za vrijeme studija vječno skitaju po kafićima, drugi studentske dane provode kuhajući u njima kave, jer studentima je konobarenje i dalje jedan od glavnih izvora zarade.

Oni poslije predavanja ne odlaze na kavu, odlaze na posao, i to u kafić u kojem svojim kolegama kuhaju kavu. Vikende ne provode u noćnim pohodima najpopularnijih mjesta u gradu, oni rade na takvim mjestima. Oni su glavni glumci već izlizanih filmskih scena u kojima barmen sluša tužnu životnu baladu svoga stalnoga gosta. Studiraju uz rad, sami plaćaju svoj stan i osnovne troškove života, a konobarenje su izabrali jer priznaju da im je taj psihički i fizički težak posao najbrži način zarade.

• Osim strpljenja i svladavanja socijalnih vještina naučila sam cijeniti svaku kunu – priznaje Željana Radić iz Varaždina koja je već kao srednjoškolka počela raditi kao konobarica u lokalnom kafiću i tim se poslom nastavila baviti i nakon preseljenja i upisa na osječki Pravni fakultet.

Da bi platila školarinu za upis na drugu godinu, zaposlila se u kvar-tovskom kafiću. Budući da je lokal bio blizu mjesta stanovanja, nije bilo troškova prijevoza, pa je mnogo uštedjela. Iako se većina konobarica sreće s mnogim neugodnostima, u njezinu su slučaju okolina i gosti bili poznati, pa nije bilo nikakvih neugodnih situacija i upadica.

• Ipak sam još bila klinka koju je štitio gazda kafića – priznaje Radić, koja je radila i kao promotorica i hostesa, no shvatila je da konobarenje pruža mnogo veći izvor zarade.

Iako su prema hostesama gosti ljubazniji i nemaju potrebe previše komentirati i dobacivati, Željana ističe da je zarada neusporedivo manja. Odlučila je i ljeto provesti na isti način, ali ovaj put radom u restoranu. Kad je sunce najjače pržilo, a more mamilo na kupanje, posluživala je i ljubazno čavrljala sa strancima. Mjesto radnje: Malinska, Radno vrijeme: od jutra do sutra. Stanka: sat i pol. To je vrijeme iskoristila za učenje ili spavanje na plaži, prikupljajući boju da bi preplanulost pridonijela većim napojnicama.

• Kušala sam sve rblje specijalitete, uspostavila kontakte sa strancima, poznatim poduzetnicima te glazbenicima i zaradila. A uz to sam bila na moru. Ma nema boljeg! – uza smijeh govori Radić i dodaje da je plaća i zarada bila mnogo veća od one u lokalnim kafićima, zbog čega bi upravo rad u restoranu tijekom turističke sezone preporučila svima koji ne misle samo na zabavljanje.

Budući da je radno vrijeme katkad trajalo do ranih jutarnjih sati, u kojima društvo većinom čine oni koji su već izgubili kontrolu nad pićem, na tom je radnome mjestu, za razliku od prijašnjeg, doživjela svakakve neugodnosti. Upadice propalica i pijanica, poslovnih i uglednih ljudi, i to bez obzira na prisutnost njihovih supruga, ignorirala je i rješavala prepuštajući svom kolegi da ubuđe poslužuje te goste. Priznaje da joj je takvo ponašanje često izazivalo osjećaj manje vrijednosti i samosažaljenja, no imala je jedan cilj i motiv: pomoći svojim roditeljima i djelomično ih rasterećiti financijskog pritiska. Takvo ju je iskustvo na kraju i ojačalo, pa priznaje da je više izgradila svoj karakter konobarenjem nego studiranjem.

Iduće se ljeto uputila na sezonski rad u Ameriku, gdje je provela četiri mjeseca.

• Ondje sam bila mlada, simpatična, nasmijana strankinja, pa su se ljudi prema meni ponašali drukčije. Ipak je to drukčija kultura i način života. Nije bilo kasnoga noćnog rada, neumjesnih komentara ni upitnih pogleda. Noćne smjene bile su rezervirane samo za muški rod. Kad bolje razmislim, bolje je tako. Žene možda svašta misle, ali ne dobacuju tako javno – ističe Željana, koja je u dva navrata bila u Americi i zaradila konobarenjem dovoljno da plati ostatak školarine, a priuštila si je i nekoliko izleta po toj zemlji.

Mnogi danas uspješni poslovi ljudi zarađivali su za džeparac tijekom studiranja konobarenjem u kafićima ili restoranima. Tako je zarađivao i Tomislav Bišćan, tehnički direktor i voditelj Razvoja zagrebačke informatičke tvrtke Cognito. Taj ga je studentski novac učinio samostalnijim za razliku od kolega koji su živjeli na račun roditelja. Nakon studija na zagrebačkom Elektrotehničkom fakultetu Bišćan se s partnerima upustio u poduzetničke vode. Danas je suvlasnik tvrtke u čijem su sastavu specijalisti koji su razvili prvi hrvatski sustav za učenje na daljinu uz pomoć interneta i visokokvalitetne interaktivne edukacijske sadržaje.

Iskustvo posla u inozemstvu stekla je i Riječanka Korana Brzić, koja je na Sveučilištu u Bristolu u Engleskoj upisala Poslijediplomski studij međunarodnih odnosa. No prije toga, dok je još studirala na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, ljeti je radila u kafićima i restoranima diljem Jadranu.

• Bila sam plaćena 20-ak kuna po satu, a u Engleskoj čak 70 kuna. Na tjedan sam katkad zaradila tri tisuće kuna. Uštedevinom sam pokrila sve troškove i još sam putovala; čak sam dvaput posjetila Škotsku. Uz to nisam propustila nijednu studentsku zabavu – govori Brzić, koja se došavši na poslijediplomski studij morala zaposliti jer joj roditelji nisu mogli financirati i smještaj i školarninu te osnovne životne potrebe.

Upravo je dobra zarada bila glavni razlog zbog kojeg je odlučila konobariti, ali i fleksibilno radno vrijeme koje je sama određivala, pa je uspješno ‘žonglirala’ između predavanja i posla. Osim toga, u Engleskoj je postojala mogućnost napredovanja, tako da je počela od barmana za šankom, a došla do organizatorice različitih evenata za tvrtke; tada joj je i dnevnička bila znatno veća.

• Naučila sam s koje se strane poslužuje jelo, a s koje kupe mrvice. Ne znam gdje bih to drugdje mogla naučiti – izdvaja jedno od iskustava i dodaje da je velik nedostatak u Engleskoj škrtost na napojnicama.

Riječanka Jasenka Valenčić, studentica pete godine prostornog planiranja i regionalnog razvoja na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, također se odlučila za posao u kafiću. Budući da je vikende provodila u Zagrebu, odlučila ih je iskoristiti da zaradi za džeparac. U početku je radila samo vikendom, no već tri godine radi svaki dan unatoč tomu što posljednje dvije prima i stipendiju. Uspijeva biti i na predavanjima i odrađivati svoju smjenu te pokriti sve troškove. Uz sve to ima i visok prosjek ocjena.

Mnogo je studenata i studentica ispeklo konobarski zanat – upravo su oni dokaz da se može raditi i kvalitetno studirati. Bilo da je razlog loša ekonomska situacija bilo želja za dodatnom zaradom, studenti koji se školuju s poslužavnikom u ruci bogatiji su za veliko životno iskustvo koje mnogo pridonosi i izgradnji njihova karaktera. Naučili su koliko je težak svakodnevni rad s ljudima koji se nakon određenog vremena pretvaraju u naporne goste i stekli socijalne vještine kojima ih nijedna teorija na fakultetu ne uči.

Uza sve to ostao im je osjećaj samostalnog postignuća jer su svaku potrošenu kunu zaradili vlastitim rukama.