Napuhavanje je problem koji može izazvati novu krizu

Kriza u kojoj jesmo smanjila je planove i zadatke, ali samo privremeno, i svi očekujemo njezin završetak te nastavak desetpostotnog rasta.

Rast pod svaku cijenu ima i svoju cijenu, čemu svjedočimo u posljednje dvije godine. Alternativa su ‘skriveni šampioni’ koji se fokusiraju na kvalitetu žrtvujući rast, širenje i stjecanje ugleda u zamjenu za profitabilnost i umjereni rast.

Koliko se dugo sjećamo rezultata koje smo postigli prošle godine? Koliko truda treba uložiti trgovački predstavnik za izradu prodajnog plana u jednom kvartalu da bi čim započne drugi kvartal ti uspjeli bili zaboravljeni?

Je li to razlog da dobar dio tvrtki, uprava i komercijalista kalkulira i ne želi iskoristiti maksimalnu mogućnost rasta u određenom vremenskom razdoblju, nego će dio mogućnosti radije iskoristiti poslije (ne bi li se plan sljedećeg razdoblja lakše ostvario, čitaj: otvara priliku konkurenciji)?

Prije nekoliko mjeseci na predsjedničkom forumu IEDC-a, poslovne škole na Bledu, dr. Hermann Simon održao je predavanje o dva fenomena koja me opterećuju otkako sam se počeo baviti poslom. Naime, dok sam bio zadužen za prodajne rezultate, uistinu me smetalo da se čim završi mjesec ili poslovna godina i sve se počinje ispočetka odmah zaboravi koliko je truda uloženo u ostvarenje rezultata i koliko kratko traje zadovoljstvo postignutim rezultatom, i moje i mojega line-menadžera.

Posebice me smetalo što je bilo jasno da zbog kontinuiranog rasta od približno desetak posto cijeli sustav ulaže sve napore u ostvarenje tog cilja, bez obzira na to je li ga moguće postići, te se ili prodaje manje od mogućeg ili se ‘loada’, tj. seli se roba s jednoga skladišta na drugo. Oba ta pristupa smanjuju kvalitetu prodaje, a istinske prodavače pretvaraju u računovođe.

Doktor Simon u svom je predavanju istaknuo da rast pod svaku cijenu ima i svoju cijenu, čemu svjedočimo u posljednje dvije godine. I naveo je alternativu nazvavši je ‘skrivenim šampionima’, odnosno kompanijama koje se fokusiraju na kvalitetu, a žrtvuju rast, širenje i rast ugleda u zamjenu za profitabilnost i umjereni rast, koji prati trajno poboljšanje proizvoda.

Dalje je naglasio da se pri izbijanju krize i padu tržišta ne treba samo uzimati u obzir današnje rezultate u odnosu na prošlu godinu nego se prisjetiti duljeg razdoblja jer je jedino tako moguće realno sagledati situaciju. Svima je jasno da bi rast od desetak posto na godinu postao problem za sedam do deset godina jer su baze nerealne u odnosu na rast BDP-a i konkretne industrije, međutim nitko nije spreman pristati na manji rast.

Kriza u kojoj jesmo možda je smanjila planove i zadatke, ali samo privremeno, i svi čekamo njezin kraj i nastavak kontinuiranog rasta prodaje tržišta, vrijednosti dionica i, naravno, osobnih dohodaka. A upravo takvo stanje svijesti sadrži osnove nove krize, novoga pada tržišta. Popularno bismo ga nazvali – loadingom. Loadingom ili napuhavanjem rezultata. Nalik ponašanju bodybuildera. Naime, kad počnu trenirati zacrtaju si manji cilj koji žele postići, a na kraju su spremni radi minimalnih pomaka cijeli dan boraviti u teretani, koristiti se nedopuštenim sredstvima i de facto postati robovima navika. Zaboravljaju odakle su krenuli, koji im je bio prvotni cilj te koliko su se udaljili od ‘realnoga’ svijeta, obitelji, prijatelja, ugrozili si zdravlje, a sve za nešto što će 99 posto okruženja smatrati neprihvaćanim. I tu je prava istina o razvoju i rastu, ali onom održivom, koji omogućuje suradnju s okolinom.

Međutim, netko će reći da u Kini i Indiji nije tako, a da im je izvozna snaga općenito suficit (Kina ostvaruje 10 posto svjetskoga izvoza i ima 16 bilijardi dolara suficita koje drži u stranim bankama) upravo zato što ondje jeftina radna snaga koja mehanički ispunjava zadatke radi 18 sati na dan za bijedan novac. Odgovor je možda dvoznačan. Naime, takva situacija, dakako, nije održiva na dulji rok i stanje će se u tim zemljama mijenjati, a njihov balon ispuhati. I one imaju prilike učiti kako se razvijala situacija u SAD-u i u Europi, koliko će se s približavanjem BDP-a europskom prosjeku usporiti rast i što će biti s kvalitetom proizvoda, usluga, ali i sa životnim standardom stanovništva. Ili, kao što je rekla Mani Gotovac: ‘Tko se sjeća nekoga hrvatskoga biznismena iz 18. stoljeća?’

A svi se sjećamo svojih umjetnika, političara, sportaša, dakle onih koji su ostavili trag i vukli izvansejske poteze za opće dobro. Vrijeme je da se i u biznisu nađe više bankara poput gospodina Junusa, dobrog bankara iz Bangladeša.