POŽARI

Milijunske štete zbog prošlotjednih požara u paviljonu 12 Zagrebačkog velesajma i u zadarskoj Lesnini potvrdile su pravo stanje stvari većine domaćih kompanija kad je riječ o ispunjenim uvjetima zaštite od požara. Malo se tko drži minimalnih mjera zaštite od požara, što potvrđuju i podaci iz MUP-a. U 2009. bilo je ukupno 740 požara kod pravnih osoba s ukupnom štetom više od 61 milijun kuna, a u siječnju ove godine bilo je 35 požara s ukupnom štetom od 2,2 milijuna kuna. Inpektorati policijskih uprava u prošloj godini uputili su 636 opuštenih prijedloga zbog nepoduzimanja mjera zaštite od požara, a u 2008. godini 673. Taj je broj sigurno i veći s obzirom na to da ni inspekcije ne stižu provjeriti svaku tvrtku. Doduše, napominju, ovdje nije riječ samo o pravnim nego i o fizičkim osobama, ali kako kažu naši sugovornici, barem 50 posto onih koje je policija prijavila jesu tvrtke.

Iako je zakonom regulirano pitanje minimalnih mjera zaštite od požara, naš poznati stalni sudski vještak za požare koji je htio ostati anoniman kaže da je ‘zakon jedno, a realnost nešto posve drugo’. Realizacija minimalnih mjera mnogih kompanija doista je loša. Svega sam se nagledao u tvrtkama, ali ne mogu o tome konkretno govoriti iako bih mogao svašta pričati – veli. Premda dosta tvrtki ima ugrađenu automatsku dojavu i automatski sustav za gašenje požara, najčešći je problem, tvrdi, zapravo loše održavanje sustava ili čak neodržavanje. Tvrtka čak i uloži velik novac u njega, ali nakon godinu-dvije bez održavanja nema funkciju koju bi trebao imati. Kod konkretnih slučajeva, na Velesajmu i u Lesnini, treba vidjeti jesu li imali taj sustav. Ako jesu, zašto je zatajio, a ako nisu, zašto nisu. Čak i da je bila namjera podmetanja požara u tim dvama objektima, ne bi bile takve posljedice da je sustav bio u funkciji – objašnjava sugovornik.

Najčešći uzrok požara su loše elektroinstalacije, koje su nerijetko u katastrofalnom stanju. To se osobito odnosi na veletrgovine. Nositi robe 500 tisuća kuna, a nabaviti samo nekoliko vatrogasnih uređaja vrijednosti dvije tisuće kuna, što je posve neadekvatna zaštita. Naravno, mnogi će se izvlačiti na krizu, ali takvo stanje bilo je i kad nismo bili u recesiji. Što je najvažnije, objašnjava Kocijan, vrijednost investicije u adekvatan sustav zaštite od požara kreće se oko 2,5 posto ukupne investicije objekta i to investitorima ne bi trebao biti problem ukalkulirati. Ali to nije sve. Vršina premije osiguranja ovisi o stupnju zaštite i ona je svakako manja što je stupanj veći. Za desetak godina uz troškove održavanja taj se sustav svakoj kompaniji isplati – veli Kocijan.

Kad su u pitanju proizvodni pogoni, uzrok može biti u pregrijavanju ležajeva na stroju ili pak iskrenje, a o nemaru je riječ kada govorimo primjerice o neugašenoj cigaretii. Ipak, najčešće su uzrok loše elektroinstalacije o kojima se također vrlo malo brine. To posebno vrijedi, kaže Kocijan, za veletrgovine čije su instalacije u mnogo slučajeva u katastrofalnom stanju. Uostalom, prema policijskim izvještajima iz Zadra i Zagreba, to je bio uzrok požara. Primjerice, za požar u Lesnini ‘utvrđeno je da je uzrok požara kvar na elektroinstalacijama, i to kratki spoj na kablu električne utičnice u skladištu’. Naravno, opet se vraćamo na činjenicu da je sustav za gašenje kvalitetno funkcionirao, šteta bi bila manja.

U svakom slučaju, što je tvrtka siromašnija, to je lošija zaštita – tvrdi Kocijan. Ta tvrdnja usmjerava nas na put kojim bismo mogli doći u nekim slučajevima do stvarnih uzroka požara – podmetanja. Nije nikakva tajna da tvrtke u teškoćama posežu i za takvim potezima ne bi li izvukle novac iz osiguravajuće kuće. No tu se uvijek pojavljuje problem, kako to dokazati. Naš sugovornik kaže da sudovi nisu nikad do kraja uspjeli utvrditi da je riječ o namjernom podmetanju. Osim toga problem sudskih procesuiranja jest i u tome što traju godinama, pa vještak bez obzira na dokumentaciju nakon toliko vremena mora i usmeno odgovarati na pitanja. Stoga se može vrlo lako dogoditi da neke stvari zaboravi, čime je otežano utvrđivanje istine. Ista su i Kocijanova iskustva.

Zato su osiguravajuće kuće oprezne u isplati šteta. U Allianzu kažu da se šteta ne može isplatiti ako po polici, odnosno uvjetima osiguranja, ne postoji pokriće za osigurani slučaj te ako ima naznaka da je riječ o mogućoj prijevari ili sličnome. Ponajprije je nužno utvrditi uzrok požara pa onda u skladu s uvjetima osiguranja vidjeti ima li razloga za isključenje osigurateljeve obveze ili treba isplatiti štetu – kaže Sonja Mioč, direktorica Službe korporativnih komunikacija u Allianzu Zagreb. Ova je kuća prošle godine za isplaćene štete vezane uz požare isplatila 10 milijuna kuna (uključujući i zahtjeve fizičkih osoba), a u ovoj godini više od 350 tisuća kuna.

Od ukupno 165 zaprimljenih prošle godine, prema našim procjenama, oko 60 posto prijava odnosi se na pravne osobe. Ove godine zaprimili smo ih ukupno 37 – kaže Mioč. Prema podacima Hrvatskog ureda za osiguranje, prošle su godine hrvatske osiguravajuće kuće pravnim i fizičkim osobama za štete od požara i elementarnih nepogoda isplatile više od 220 milijuna kuna. Koliko je od toga za požare, u HUO nemaju podatke, no to je povećanje od 14,1 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine – kaže Hrvoje Pauković, direktor HUO-a. Ipak, temeljni je problem toliko puta ponovljena niska svijest o sigurnosti, što pokazuju slučajevi u Lesnini i Velesajmu, a koja se kod naših poduzetnika kasno probudi. Osim ako nije riječ o namjerno podmetnutom požaru.