Agrokoru treba akvizicija

Agrokoru je najbolja varijanta kupnja Mercatora. No, Todorićeva kompanija bit će u dobroj situaciji i ako kupnja ne uspije. Nuđenje najpovoljnije cijene i odugovlačenje s prodajom Mercatora samo će oslabljivati konkurentnost i regionalnu poziciju slovenske kompanije.

Međutim, budući da je riječ o privatnim prodavateljima među kojima je i Unicredit, koji jamči za Agrokoru financijsku konstrukciju, mogli bi pre-vagnuti poslovni (cijena), a ne politički argumenti. Glavno je pitanje može li Agrokor financijski izdržati tu akviziciju. Tvrtki njegove veličine nije se problem zadužiti, ali pitanje je po kojoj cijeni. S obzirom na današnju zaduženost hrvatskog koncerna, ali i Mercatorovu veliku zaduženost, konsolidirana bilanca zahtijevala bi injekciju svježeg kapitala. Agrokor bi se stoga nakon akvizicije morao upustiti u dokapitalizaciju.

S druge strane Agrokor i ponudom najbolje cijene postiže cilj jer odugovlači prodaju i slabi Mercator. Najočitija posljedica akvizicije bio bi nastanak najvećeg trgovačkog lanca na području bivše države. Velikim svjetskim trgovcima, dodaje Firšt, područje Hrvatske i Slovenije nije zanimljivo dok se ta tržišta ne ujedine uz pomoć jednoga jakog regionalnog igrača kojeg bi se onda isplatio kupiti. U tome i ekonomist Damir Novotny vidi najveći potencijal te akvizicije uz ogradu da je riječ o dugoročnoj kalkulaciji.

Ne vidim toliko sinergijske učinke u akviziciji Mercatora koji bi opravdali troškove – kaže Novotny dodajući da ne vidi ni neke veće koristi za hrvatsko ni slovensko gospodarstvo osim što će biti više prostora za druge Agrokorove proizvode u Sloveniji, u kojoj Mercator drži otprilike 37 posto tržišta. Ipak, očekuje se vrlo jak potrošača u Sloveniji. Za proizvođače bi dobra vijest bila potencijalno širenje na nova tržišta. Kad je riječ o udjelu u BiH i Srbiji, Konzum bi nešto više profitirao u Srbiji, gdje Mercator drži osam posto tržišta iza Delte, a u BiH Konzum je s desetak posto mnogo jači igrač od Mercatora, koji drži samo dva posto tržišta. U Crnoj Gori Mercator je s četiri posto jači od Konzuma, a obojica je još slabo pokrivena Makedonija. U Hrvatskoj bi se zbog velikog udjela morale prodavati neke trgovine, posebno u Zagrebu i nakon Mercatorove akvizicije Getroa. Najgore bi prošli ionako iscjeljeni dobavljači.

Novotny potencijal suradnje vidi u mljekarskoj industriji, gdje bi npr. Ljubljanske mlekarne i Vinidija zajedno mogle postati jak regionalni igrač i jedini konkurent Danoneu. Sinergijski učinci mogli bi se postići i u drnovoj industriji, gdje Slovenci znaju dizajnirati i izvesti skuplji proizvod, a mi pak nudimo sirovinu. Zajedničkih točaka imaju i Podravka i Franck te Droga Kolinska itd. Moguća je i suradnja hrvatskih i slovenskih luka. Povezivanje hrvatskih i slovenskih kompanija svakako je poželjno od drugih iako ne vidim razlog zašto suradnja nije moguća bez kapitalnog povezivanja. Opsjednutost kapitalnim odnosima podsjeća me na nekadašnju opsjednutost samoupravnim odnosima – kaže Mencinger. S obzirom na to da je i hrvatsko i slovensko gospodarstvo zbog malih domaćih tržišta osuđeno na osvajanje inozemnih tržišta, partnerstvo bilo bi logično i poželjno. Iako je otopljen politički led na relaciji Zagreb – Ljubljana, nejasno je samo treba li se Kosor zabrinuti što Pahor, kad je riječ o gospodarstvu, više voli Boris Tadića. Pahor je, naime, nedavno spontano svratio u Beograd k predsjedniku Tadića na sastanak o jačoj gospodarskoj suradnji. Vratio se zadovoljan najavivši da će se rezultati razgovora uskoro vidjeti, a srpskim je poduzećima obećao lakše investiranje u Sloveniju. Hrvatski poduzetnici trebali bi se izboriti sami. Ako ništa drugo, sada politika, s obzirom na iduću između dvoje premijera, ne bi trebala biti velika zapreka.