Prošloga tjedna vodstvo Zagrebačkog velesajma odlučilo je otkazati jedan od najunosnijih sajmova, Zagreb Auto Show. Razlozi su prilično očiti, smatra direktorica Mirela Bartolec. Kriza u autoindustriji takva je da bi izostali očekivani prihodi. Da stvar bude još gora, samo nekoliko dana kasnije izbio je požar u paviljonu 12, jednom od rijetkih objekata koji ostvaruje prihode i ima određenu funkciju i u nesajamskim vremenima.
No aktualna situacija ne opravdava vlasnike ZV-a, Grad Zagreb, koji tom tvrtkom upravlja putem Zagrebačkog holdinga, što se već godinama prema jednom od rijetkih objekata koji ima međunarodni ugled odnose kao prema djetetu kojega ne žele. Naime, u iznimno atraktivan prostor u samom srcu grada nije ulaganog gotovo ništa još od 1956. kada je sagrađen. Pobjedine preinake izvršene su još daleke 1987. uoči Univerzijade, no od tada vrijeme kao da je stalo. Prema svemu sudeći, ni u skoroj se budućnosti neće dogoditi ništa slično, pa je izgledno kako će hrvatski gospodarstvenici poslove i partnerstva sve više sklapati izvan Zagreba.
Dugo je godina ZV bio jedno od rijetkih gradskih trgovačkih društava (uz Zagrebparking) koje je konstantno donosilo dobit, no i ta činjenica se promijenila. Godina 2008. bila je zaključena s minusom od 6,7 milijuna kuna, dok je 2009. bila prava mala katastrofa – ZV je zabilježio gubitak od čak 20 milijuna kuna. Ova godina nikako ne obećava dobro, a vjetrovi koji pušu u gradskim vlastima također ne pokazuju da bi se uskoro mogle dogoditi važnije promjene. Kao i kod dobrog dijela poduzeća u kojima je većinski vlasnik država ili lokalne vlasti, ZV je tvrtka koja je ovisna o političkim odnosima, dok se na profesionalizam pri upravljanju gleda kao na bonus koji i nije previše nužan.
Stoga su i moguće oprečne izjave koje stižu sa strane Uprave i vlasnika kompanije, pa će glasnogovornik Holdinga Dušan Viro reći da će strategiju razvoja donijeti na osnovi prijedloga direktorice Bartolec, dok će ona u novinskom intervjuu izjaviti kako joj je zadatak ispuniti plan koji je Holding donio prije stupanja na čelnu funkciju u ZV-u.
No ne valja novu direktoricu, koja je na toj poziciji tek tri mjeseca (i, uzgred budi rečeno, nema nikakva iskustva u organizaciji sajmova), kriviti za sve loše što je u proteklim desetljećima učinjeno u odnosu na ZV-a. Mnogo je više štete napravila gradska vlast kojoj je očito puno zanimljivije bilo to što ZV ima 500 tisuća četvornih metara prostora na kojima bi mnogi građevinari rado gradili trgovačke centre ili stanove, pa u ZV nije uložila ni kune čekajući njegovu skoru propast. To bi dalo argumentaciju ili za gašenje ili za izmještanje sajma te gospodarsko oplodnjenje prostora na kojemu on leži na drugi način.
A planova je bilo, kako onih menadžmenta tako i onih izvana. Anita Bunčić, koja vodi brigu o promociji sajmova u Padovi i Milanu, u Hrvatskoj i okolnim zemljama, kaže da je prije pet godina s talijanske strane bilo nekoliko prijedloga o suradnji, od kojih je realiziran tek dio. Tadašnji čelni ljudi sajma u Padovi bili su zainteresirani za vlasničko povezivanje sa Zagrebom, a pod određenim uvjetima čak i za kupnju cijelog sajma. Nažalost, gradske vlasti nisu imale sluha za takav prijedlog – objašnjava Bunčić dodajući kako je od svega oživotvoren jedino zajednički sajam s ekologijom kao temom, no i to je zamrlo s posljednjom takvom manifestacijom daleke 2004. godine. Bunčić ističe da sajmove ne treba gledati samo kao na događaje na kojima se sklapaju poslovi, nego korist jedne sajamske manifestacije ima i širu, multiplikativnu važnost. Jedna studija koju je ZV naručio prije desetak godina zaključila je kako na svaku kunu utrošenu na sajmu Zagreb upravljaju dodatnih 11 kuna putem noćenja, potrošnje, prijevoznih i sličnih usluga koje se pružaju sajamskim posjetiteljima. Odluka o budućnosti Velesajma trebala bi i tako nešto uzeti u obzir.