Rezanje lokalnih plaća ne rješava ni lokalne ni državne probleme

U Hrvatskoj postoji konsenzus o potrebi da se sve plaće u javnom sektoru određuju na transparentan način uvažavajući stanje u hrvatskom gospodarstvu.

Može li i u kojoj mjeri pripremljen Vladin konačni prijedlog Zakona o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi utjecati na lokalni razvoj? Lokalni lideri s razvojnom vizijom, mjerenje utrošaka resursa potrebnih za ostvarivanje rezultata i postizanje razvojnih učinaka te motivirani stručni djelatnici u lokalnim jedinicama temelj su tri preduvjeta za postizanje lokalnog razvoja. Budući da smo u svibnju prošle godine na prvom neposrednim izborima lokalnih čelnika dali svoje glasove našim najboljim lokalnim vizionarima, čini mi se da je prvi preduvjet, barem u teoriji, zadovoljen.

Da bi se zadovoljio drugi preduvjet i krenulo u smjeru planiranja, izvršenja, praćenja i vrednovanja te nadzora trošenja javnih sredstava potrebno je uložiti silni dodatni napor ne samo na razini općina i gradova nego i na razini središnje države. Ovaj put nisam baš toliki optimist te sam uvjerena da će se uskoro teško ispuniti i drugi preduvjet nužan za postizanje lokalnog razvoja. Tim više što je i središnja država previše energije utrošila u utvrđivanje niza strateških programa za trogodišnje razdoblje i donošenje strategije Vladinih programa, a izostavljene su važne odluke na najvišoj razini kako bi se počelo sa sustavnim praćenjem postignutih rezultata. Ta važna odluka nije donesena na razini središnje države, pa je teško očekivati da će se nešto takvo nametnuti ili samo po sebi dogoditi na lokalnoj razini.

Kad je riječ o trećem preduvjetu, motiviranim stručnim djelatnicima zaposlenim u stručnim službama u općinama i gradovima, na prvi se pogled čini da je i taj Vladin zakonski prijedlog pripremljen, a da su stvarni ciljevi njegova donošenja izostali. O čemu je tu riječ? Pripremljen je zakonski prijedlog kojim se bitno zadire i mijenja se postojeći sustav plaća službenika i namještenika te lokalnih dužnosnika, a da se nije napravila cjelovita procjena učinaka propisa, koja nam je poznatija pod engleskim nazivom Regulatory Impact Assessment (RIA). To je dobro poznat i u razvijenim zemljama najšire korišteni analitički pristup koji se temelji na nizu informacija za procjenu mogućih troškova, posljedica i ostalih učinaka uvođenja planiranih instrumenata i mjera različitih politika (npr. donošenje zakona, podzakonskih propisa itd.), kao i za vrednovanje ili procjenu stvarnih troškova i posljedica donošenja tih istih instrumenata i mjera nakon što se u praksi implementiraju.

Konačni prijedlog novog zakona, kojim se ograničavaju plaće u lokalnoj i regionalnoj samoupravi, napravljen je bez cjelovite analize plaća u javnom sektoru u Hrvatskoj. Budući da nisu obuhvaćeni svi raspoloživi statistički podaci, ne može se ni očekivati da je postojeći prijedlog zakona kvalitetna podloga za vođenje bilo kakve politike plaća u tom važnom dijelu javnog sektora. Stručna je javnost izgleda stekla dojam da u Hrvatskoj postoji konsenzus o potrebi da se sve plaće u javnom sektoru, od plaća zaposlenih u javnim i državnim službama do plaća u lokalnoj i područnoj samoupravi, određuju na transparentan način uvažavajući stanje u hrvatskom gospodarstvu i koristeći pozitivna svjetska iskustva. Znanstvenici ustrajno predlažu istraživačke projekte u kojima bi se analiziralo stanje plaća u javnom sektoru u Hrvatskoj, a izbjeglo predlaganje izdvojenih rješenja za samo dio plaća u golemome javnom sektoru.

Bez sumnje, rješenje prisutne dileme u vezi s time je li prevelik broj neučinkovitih općina i gradova i/ili nemotiviranih zaposlenika koji primaju plaću iz lokalnih proračuna neće se pravilno riješiti ni ovim zakonskim prijedlogom jer se, u krajnjoj liniji, razlikuje i veličina općina i gradova pa je tako i riječ o različitom broju zaposlenih (i onih motiviranih). Prema dostupnim podacima Ministarstva financija ukupan broj zaposlenih u svim lokalnim jedinicama je oko 14.000. U strukturi proračuna svih gradova rashodi za plaće zaposlenih iznose oko 20 posto rashoda poslovanja, a u općinskim proračunima oko 10 posto. Situacija se od grada do grada, kao i od općine do općine razlikuje. Analiza učinkovitosti ukupnoga javnog sektora koja, naravno, uključuje i središnju i lokalnu državu, mogla bi unijeti malo više reda jer bi se znali konkretni rezultati upotrebe potrošenih sredstava (i onih za plaće), postignuti stvarni učinci važni za društvo u cijelosti te jesu li potrošena proračunska sredstva postigla planirane razvojne ciljeve. Ni u ovom se zakonskom prijedlogu, međutim, o tome ne govori.