Znam, to bi upropastilo sve one koji su dužni, a posebno državu koja je najzaduženija. No, to guši ribarstvo, koje je tipična izvoznog grana, jer više od 70 posto ribe izvozimo, vanjsko-trgovinska bilanca je pozitivna i svaki proizvod je konkurentan na svjetskom tržištu. Jedini je problem kad se to naplati i pretvori u kunu, ribar ostaje i dalje siromah. Zato volim reći: ‘Ako netko ne napravi prijeko potreban rez na žuči, sutra će mu biti operirana gušterača’.
Znači, vi ste za radikalan rez?
Apsolutno. Netko mora imati snage da kaže ‘ne može više ovako’ i mijenjati tečajnu politiku. Ovo je samo kupnja socijalnog mira koji će netko morati presjeći. Ali, ako ništa drugo, zašto Vlada ne ukine barem krizni porez onima koji će izvući gospodarstvo, a to su konkurentni izvoznici. Ili neka nam kažu ‘ne može’, a ne ‘moglo bi, ne bi’. Onda ćemo mi koji preživimo razviti strategiju iz riječi ‘ne može’. Najgora je nesigurnost.
Tražite i dvogodišnji moratorij na otplatu kredita HBOR-u za ribare koji su kupovali svoju flotu. Ali i proizvođači mlijeka dizali su kredite od HBOR-a za gradnju farmi koje ne mogu reprogrami. Izađe li vama Vlada u susret, pobunit će se ostali poljoprivrednici.
Moje je da tražim, da predstavim problem, da spasim što se može. Znam da nema novca, ali sada se treba naći netko hrabar tko će reći: ‘Ovo su pravci strategije i razvoja koji će nas izvući iz krize, a ovo nisu’. Ne može se sve zadovoljiti. Tvrdim da su svi argumenti na našoj strani. Osim spomenutih, tu je i zapošljavanje, osiguranje uvjeta života na otocima, što će opet poboljšati demografsku krivulju i mnogo toga još. Pa, gledajte, ako su ribari dobili kredit na 15 godina, nikakav problem nije dati ga na 17. Na kraju krajeva, to su kamate od dva posto, od toga se nitko neće obogatiti ni propasti.
