Nenadmasiv!

Sredstva otplate Podravkina kredita uvrštene i Inine dionice premda ih Podravka ne posjeduje. Najčešće se u medijima potpuno netočno navodi da su Inine dionice zalog otplate Podravkina kredita. Ako njima slobodno trguje na tržištu (burzi), nema pravnih ni zakonskih zapreka da ih ugovorne strane ne uvrste među sredstva plaćanja koja će kreditor prihvatiti (ne kao zalog, jer za zalog trebao bi se sastaviti poseban pravni akt i popis dionica čiji vlasnik iskazuje volju da ih založi).

Nemoćni Uskok. To što Podravka nije imala Inine dionice, dakle, samo po sebi ne dokazuje ništa. Jednostavno, ako ih nema, neće njima ni otplaćivati kredit, nego ostalim ugovorom predviđenim ‘sredstvima plaćanja’. No može se postaviti pitanje bi li uopće i od koga Podravka uspjela (pri)kupiti potrebnu kvotu Inih dionica. Naime, prema sadašnjim cijenama i tečaju Podravci bi za otplatu kredita od 34 milijuna eura trebalo otprilike 133 tisuće dionica (otprilike 1,4 posto Ine). Dakako, pod pretpostavkom da kredit nastoji u cijelosti isplatiti isključivo Ininim dionicama.

Dva većinska vlasnika Mol i hrvatska Vlada drže 92 posto dionica, dakle samo je osam posto u ‘free floatu’. Ostali pojedinačni vlasnici imaju znatno manje udjele. Možda je Podravka dionice već počela pomalo kupovati na tržištu, no teško bi tako velika i učestala kupnja ostala neprimijećena na burzi. Ako veze na relaciji Podravka – Šestak – Polančec sežu dublje, točnije više, ne treba isključiti mogućnost da su u Podravci računali na to da država ustupi potrebno portfelja. No to je samo (nedokaziva) spekulacija. Zasad.

Jedno je što si u ovoj (a i drugim aferama) svi trebamo misliti poučeni iskustvima, a potpuno je drugo to što Uskok u sudskom postupku objektivno može dokazati. On bi morao dokazati da su iza ugovaranja Inih dionica kao sredstva plaćanja Podravkina kredita bile skrivene korupcijske aktivnosti organizirane kriminalne skupine.

Tko je (ne)pošten? Upozoravanje na to da Uskok nema dokaza ne znači opravdavanje moguće poslovne kombinacije Podravka – mađarska OTP banka – Mol – Ina – Vlada RH. Bilo bi jednostavno besmisleno uvjeravati bilo koga da su Sanader, Polančec, Šestak i ostali osvjeđočeni poštenjačine, no to ne znači da treba nasjesti na medijanske manipulacije neosposobljenih istražitelja i bez suđenja unaprijed osuditi osumnjičene. Lice mjerno je sada bez dokaza optuživati Sanadera, Polančeca i ostale i praviti se pritom da o navodnom kriminalu predsjednika i jednog potpredsjednika Vlade ništa nisu znali tadašnja potpredsjednica Vlade i ministar financija Šuker, ujedno predsjednik Nadzornog odbora Ine, a sada isticati samo vrline Jadranke Kosor nakon što je postala premijerka umjesto Sanadera.

Iz napisa objavljenih prošlog vikenda o aferi o preuzimanju Podravke razvidno je da su potaknuti s jednog mjesta. Novinarski je posao, istina, bio objaviti to, ali ne i insinuirati na osnovi nekritički prihvaćenog, ničim dokazanog sumnjičenja.

Dirigiranost novog serijala o Podravki vidljiva je i prema tome što se gotovo u svim tim napisima odmah nude i gotova istovjetna rješenja, primjerice ‘hitno osnivanje posebnog istražnog povjerenstva’. Kao da nema iskustva s povjerenstvima osnovanima radi istrage o kriminalu u prodaji Večernjeg lista ili zbog bankrota Brodogradilišta ‘Viktor Lenac’ itd.

Svi ti promašeni pokušaji medijskih manipulacija upozoravaju na to da istraga u aferi o preuzimanju Podravke sigurno ulazi u fazu u kojoj za takve istrage neosposobljeni Uskok pokušava provoci rati nedovoljne dokaze plasiranjem novinarima doziranih informacija ne bi li se i tako, posredno, pritiskano uhićene menadžere da progovore.

Rijetkost je da se u sredstva plaćanja uvrste dionice konkretne kompanije, ali to nije nezakonito ni suprotno poslovnom kodeksu. U ovom slučaju Mol je Podravci isposlovao kredit u mađarskoj OTP banci na osnovi nepoznate poslovne kombinacije. Potvrđuje nam to i jedan član NO-a Podravke koji tvrdi da takva kreditno-otplata kombinacija još nije viđena, svakako nije uobičajena, pa NO i nije mogao naslutiti što se iza brda valja.

Moguće je da su Inine dionice uvrštene u sredstva plaćanja Podravkina kredita od OTP banke samo da bi Molovo poslovodstvo izbjeglo suvišna pitanja o tome zašto posreduje za kredit stranoj kompaniji iz potpuno druge grane djelatnosti.

Može li Uskok na sudu dokazati da su se Molovo poslovodstvo, Uprava mađarske OTP banke i bivši predsjednik i potpredsjednik hrvatske Vlade s menadžmentom Ine i Podravke udružili u organiziranu kriminalnu skupinu radi prijevare u kojoj bi Mol financirao ‘management buyout’ u Podravci kako bi zauzvrat dobili upravljačka prava u Ini i monopol na hrvatskom tržištu naftom? Za takve istrage Uskok jednostavno nije osposobljen, čak ni oslanjanjem na ljude iz Hanfe.

Valja podsjetiti i na to da su i Sanader i Polančec u Hrvatskoj na izborima bili izabrani upravo zbog svojih značajki, navodno velikih sposobnosti rješavanja i najkompliciranijih problema. A postavlja se i pitanje kako to da se uhićuju Podravkini menadžeri zbog pokušaja ostvarivanja ‘management buyouta’, ali ne i svi oni menadžeri koji su prije postali vlasnicima tvrtki na sličan način u sustavu privatizacije na hrvatski način.

Ne pojave li se stvarni dokazi, sve će u aferi Podravka završiti sastavljanjem optužnih prijedloga protiv dosad uhićenih menadžera i eventualno još ponekog. Ako je zaključivati prema Uskokovu dosadašnjem radu, za te bi se prijedloge moglo reći da će biti više otužni, a manje optužni. A onda će ih na sudu odvjetnici ‘rasturiti’, slično kao Nobilo na suđenju Kutli zbog Tiska, kad je dokazano da vlasnik više tvrtki može isisavati novac iz jedne tvrtke da bi ga usmjerio u poslove u drugoj, neovisno o tome što se to poslije pokazalo kao promašen poslovni potez. To je natjeralo sutkinju Kor aliku Bumčić da prenese optužni prijedlog u dopustivim granicama i izrekne presudu koju je odmah nakon toga viši sud morao ukinuti.

Predvidljiv sudski postupak. I u hipotetskom suđenju Podravkinu menadžmentu i možda još ponekod odvjetnici će dokazivati da je bila riječ o poslovnoj kombinaciji između Mola i OTP banke s jedne strane te Vlade Hrvatske, Podravke i Ine s druge strane. Tražit će i da Uskok potkrijepi konkretnim dokazima da nije riječ o poslovnoj kombinaciji, nego o kaznenom djelu organizirane kriminalne skupine.

A kad je pak riječ o istražnim provokacijama plasiranim u medijima, nakon tri, i to bez vidljivih rezultata, samo u aferi Podravka razumno bi bilo odustati od toga i poraditi na osposobljavanju sustava i za tako zahtjevne istrage koje ne mogu voditi ni posebna istražna povjerenstva koja su se dosad pokazala promašenijim od neosposobljenog Uskoka i Državnog odvjetništva.

Nakon neuspjeha Uskokovih balona valja očekivati nove, možda i bombastičnije afere, samo je pitanje tko je na redu. U Liderovoj redakciji ‘tipujemo’ na buduću aferu s Hypo bankom.