Zemlju potonulu u korupciju i recesiju s padom BDP-a od 15, inflacijom od 16,4 i nezaposlenošću iznad 10 posto novoizabrani predsjednik Viktor Januković namjerava spašavati menadžersko-tehnokratskom vladom.
Kao što se i predvidalo u borbi između ‘ljepotice i zvijeri’, kako su neki odredili drugi krug predsjedničkih izbora, pobijedila je zvijer Viktor Januković, predsjednik Stranke regija, iako je u sudaru između njega i hladne aktualne premijerke Julije Timošenko teško jednoznačno utvrditi tko je zvijer. Ukrajina se time vratila na sam početak svoga revolucionarnog previranja, koje, istinabog, ni u svom punom naletu nije djelovalo preuvjerljivo. Prije šest godina, 2004., u Ukrajini se odigrala ‘narancasta revolucija’, prilično neuvjerljivo događanje naroda u glavnom gradu Kijevu, kada je nekoliko desetaka tisuća ljudi u zemlji od 46 milijuna stanovnika željelo novu, prozadnju vlast, provodni motiv koji se svako malo ponavlja u zemljama na granicama Rusije. Mijenjaju se jedino boje. Viktor Januković pobijedio je s oko četiri posto glasova razlike, a analitičari smatraju da je Timošenko okretanjem leđa trenutačnom predsjedniku Viktoru Juščenku sama kriva za gubitak glasova koji bi joj bili priskrbljeni predsjedničku fotelju. Koketiranjem s Rusima i negativnim komentarima o Juščenku, lijepa Julija sama si je odrezala gotovo pet posto glasova. Rezultat aktualne premijerke, usprkos porazu, bio je daleko bolji nego što je mogla očekivati nakon prvoga kruga u kojemu je Januković uvjerljivo pobijedio s čak deset posto više glasova.
U ime slatke osvete Juščenko je svega nekoliko dana prije drugoga kruga potpisao zakon kojim se unose promjene u izbornu proceduru. Prema amandmanu, za dogovor o broju glasova na svakom pojedinačnom biračkom mjestu više nije potreban kvorum predstavnika oba kandidata, čime je izmijenjen dotad vrijedeci sustav prema kojemu je svaki kandidat imao pravo na osam mjesta u komisiji koji su se kvalificiranom većinom morali složiti u vezi s brojem glasova. Tom izmjenom onemogućeno je da predstavnici gubitničkog kandidata opstruiraju usuglašavanje u vezi s brojem glasova tako da se jednostavno ne pojave na mjestima na kojima je drugi kandidat pobijedio. Naravno, takvo je pravilo u ovom slučaju išlo na ruku Jankoviću. U međuvremenu, narančasti je projekt doživio totalni debakl i ukazao na varljivost masovki kao pokazatelja volje naroda. Ipak, Zapad si je u tih pet godina uspio kupiti nešto stabilniju Ukrajinu, nakon odlaska Leonida Kučme, ruske marionete iz udžbenika, da bi se na kraju zemlja okrenula za 360 stupnjeva i ponovno se zatekla u situaciji da bira između dviju varijanti svoje budućnosti. S jedne nudi joj se krajnje maglovita i posve nejasna perspektiva bliskosti za Zapadom, s druge nešto veće naslanjanje na Rusiju. Europa je u poznatoj maniri cijelo vrijeme slala tople želje, ali od njih se ne može grijati cijelu zimu, za razliku od ruskog plina i nafte. Investicije i pomoć nisu se čule u Ukrajinu iz smjera Zapada, pa je nakon uspješne revolucije zemlja ostala na vjetrometini, s nestabilnom ekonomijom i nesigurnom dostavom energenata, prepuštena prepucavanjima na vrhu politike, korupciji i globalnoj recesiji koja je prema procjenama dovela do ogromnog pada BDP-a od čak 15, inflacije od 16,4 i nezaposlenosti od nekih 10 posto. Ljudi su, očito, odlučili da je bolji vrabac u ruci nego golub na grani i ovaj put odabrali nešto poznatije, ali i konkretnije.