je dobro prošao da mu i News Corp., pod čijim je plaštom film pro- ducen, duguje vječnu zahvalnost. Usred jedne od najgorih kriza me- dijski je konglomerat ostvario izvrsne financijske rezultate uglavnom zahvaljujući sjajnom uspjehu ‘Avatara’. Za razliku od ‘Titanica’, koji je fenomen zbog činjenice što je tako dje- tinjast film zaradio toliko novca i osvojio toliko nagrada, ‘Avatar’ je sjajno pogodio posve drugo vrijeme u razvoju čovječanstva ili njegovu nazadovanju postavši simbol modernog eskapizma potpomognutog sve boljom tehnologijom.
Odmah nakon prikazivanja elektronički svemir foruma raspisao se o novom filmu, tehnološki revolucionarnom, i svijetu koji tako varljivo, ali uvjerljivo, nudi iluziju da se pojavio i sindrom depresije prouzro- čene ‘Avatarom’. Oni tankoćutniji bili su oduševljeni pitoresknim svij- etom Jamesa Camerona, koji je, doduše, realizirao neki očalinko ispred računala, toliko da im se realni svijet razularenih bankara i po- divljalih činovnika koji stvaraju planove za konačno rješenje pušenja i debljanja, učinio toliko odurnim i odbojnim da su poželjeli ubiti se. Možda pretjerano, ali kad čovjek bolje razmisli…
Kad je riječ o filmu, toliko razvikanom, osvojio je više-manje i kritiku i publiku iako objektivno nije toliko riječ o filmski posebno atrak- tivnom naslovu (Cameron nikad nije bio pretjerano darovit redatelj) koliko o doista vrhunskoj, utopističkoj zabavi kreiranoj u vrijeme koje sve više treba upravo takav oblik bijega od nemilosrdnog sustava i su- manutih ljudi. Cameronu se mora priznati da je realizaciji pristupio tolkienovskom ozbiljnošću.
Svijet ‘Avatara’, točnije svijet Pandore, smješten je u galaktici negdje daleko, gdje ljudi, u širem smislu te riječi, po starom običaju dugo nje- govanu na Zemlji ruju tražeći mineral unobtajni, pri čemu im stalno smetaju dosadni domoroci Na’viji. Film, dakle, ima vrlo dobru rela- ciju na stvarnost usprkos SF temelju, a posebno je interesantno kako će glavnu bitku voditi s filmom svoje bivše žene ‘Narednikom Ja- mesom’, koji polazi od nešto drukčijih postavki o svijetu u kojem ži- vimo, odnosno od dobronamjernih američkih vojnika zarobljenih u paklu Iraka koji nema razumijevanja za demokraciju i kapitalizam.
‘Avatar’ nije nastao tek tako, nego su prvi koraci napravljeni čak i prije ‘Titanica’ 1994., no tada još nije bila dostupna tehnologija potrebna za vjerno stvaranje Cameronova svijeta. Strpljen – spašen. Šesnaest godina poslije sve je bilo spremno. Da glavni likovi ne bi, poput onih iz Boyleova ‘Žala’, govorili hrvatski pretvarajući se da govore neki svoj jezik, s radom na pravom jeziku Na’vija počelo se u ljeto 2005. Osmišljeno je otprilike tisuću riječi kojima je Cameron dodao 30-ak svojih. S obzirom na niz motiva koji su se kroz filmsku i literarnu umjetnost provlačili bezbroj puta, nije dugo trebalo proći od početka prikazivanja da se počnu javljati razni ‘pokrađeni autori’, odnosno ljudi koji su tvrdili da je Cameron uzeo upravo njihov pred-ložak ili ideju. U argumentaciji su navodili upravo ono što im nimalo ne pomaže – motive reciklirane n-puta u raznim umjetničkim for- mama. Čudno, recimo, da se još nije javio Kevin Costner tvrdnjom da mu je ukraden ‘Ples s vukovima’ (odbačeni pojedinac, vojnik, odlazi na zadnju granicu, prekrasno netaknutu, upoznaje se s divljim domo- rocima prema kojima je skeptičan, a naposljetku postaje jedan od njih).
Uspješni James Francis Cameron zapravo je Kanadanin, rođen 1954. godine. Podmladak je iz Kapuskasinga u provinciji Ontario – sin Shirley, umjetnice u slobodno vrijeme i medicinske sestre u stvarnom životu, električara Phillipa. Srećom za njega, nakon završenog koledža Stam- ford, obitelj se seli u Kaliforniju 1971. gdje James, očito rastrzan, stu- dira fiziku i engleski, ali naposljetku odabirom filozofije kao glavnog predmeta rastjeruje sve sumnje da će biti fizičar. Kao i svi velikani školovanje nikad nije dovršio, slijedeći umjesto toga strast za speci- jalnim efektima i filmom.