U što će investirati fondovi rizičnog kapitala

Takvi fondovi najčešće ulažu u sektore visoke tehnologije, no nema razloga da se ne uloži u prehrambenu, drvnu industriju ili malu brodogradnju. Međutim, samo ako će povrat na uloženo biti veći od 25 posto na godinu.

Dok su svjetla reflektora usmjereni na prvi paket Vladine pomoći (na kredite i jamstva), o fondovima rizičnog kapitala (onima za gospodarsku suradnju) malo se priča. Namjera je do kraja godine, dokad će biti raspisan javni poziv za ulagače, prikupiti ukupno dvije milijarde kuna. Polovinu će iznosa upisati država, a druga polovina čeka zainteresirane ulagače. Odatle, međutim, ‘proviruju’ dva problema: tko će to uložiti u Hrvatsku i kojim su investitorima zanimljiva poduzeća koja će pristati na dijeljenje vlasništva. U Hrvatskoj su zasad samo dva registrirana equity fonda Quaestus i Nexus, koji još nisu završili planirani investicijski ciklus. No Vladi nije cilj tu vrstu pomoći temeljiti na dva postojeća fonda, nego privući i druge, uvjerena je Mirna Marović, predsjednica Hrvatske private equity i venture capital udruge i profesorica na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa.

Osim ta dva fonda imali smo i nekoliko inozemnih predstavnika koja nisu prošla kroz proceduru registracije. Također imamo investicije inozemnih fondova koji su investirali svaki u jednu transakciju, primjerice MID Europa kupio je Istracement, CVC Capital kupio je osam pivovara Inbeva, uključujući i Zagrebačku pivovaru. No nije stvar u broju, jer i samo jedan fond može u potpunosti pokriti cijeli iznos. To uostalom i nije velik iznos. MID Europa, jedan od najvećih fondova koji investira u regiji, raspolaže s čak milijardu i pol eura. Važno je samo naći kvalitetne projekte i poduzeća u koje će se uložiti taj iznos – poručuje Marović.

A koja su to poduzeća? Zbog pravila EU više ne smijemo subvencionirati gubitaše ni razna poduzeća od državnog i paradržavnog interesa. Fondovi rizičnog kapitala ulažu u poduzeća koja imaju perspektivu brzog rasta i održive konkurentne prednosti, kaže Marović: – Venture capital i private equity najčešće ulažu u sektore visoke tehnologije, a najbolji je primjer Silicijska dolina u kojoj su se gotovo sve tvrtke financirale na taj način. No to ne znači da neće uložiti i u neku drugu djelatnost. Preduvjet je da ta djelatnost ili poduzeće ima perspektivu brzog rasta i održive konkurentne prednosti na tržištu – lokalnom, regionalnom, globalnom. I to u razdoblju od pet godina, koliko je prosječno vrijeme držanja investicije private equity fondova, nakon čega slijedi izlazna strategija. Nema razloga da se ne uloži u neke tradicionalnije djelatnosti poput prehrambene, drvene industrije ili male brodogradnje, ali samo ako će osigurati povrat na uložena sredstva veći od 25 posto na godinu. Jasno vam je koliki onda mora biti rast prihoda tih kompanija – kaže.