KRITERIJI

Manje od dva tjedna do prve dražbe banaka za kredite i jamstva sve je neizvjesno. Poduzetnici traže nisku kamatu, banke traže programe kakvih je premalo, a HBOR niti što traži, niti išta zna.

Koja se poduzeća mogu kandidirati? Ona koja nisu bila u teškoćama prije 1. srpnja 2008., koja nemaju nepodmirenih obveza prema državi, s koeficijentom zaduženosti (obveze/aktivna) manjim ili jednakim 0,9, s pokazateljem tekuće likvidnosti (kratkotrajna imovina/kratkoročne obveze) većim ili jednakim 0,8, koja imaju neto dobit na dan 31. 12. 2007. ili 31. 12. 2008. veću ili jednaku nuli. Krediti su namijenjeni isključivo za obrtna sredstva, a jamstva se mogu dati za kredite kojima se financiraju investicije, manjim dijelom obrtna sredstva te za refinanciranje kredita ugovorenih poslije 1. srpnja 2008.

Poduzetnik je u teškoćama ako je nestalo više od polovine temeljnog kapitala, a više od četvrtine tog kapitala izgubljeno je u 12 mjeseci prije 1. srpnja 2008.

Novac nam treba za kupnju sirovina. Detalji se ne znaju, no priča se da bi to bio kratkoročni kredit, na godinu dana, što je teško prihvatljivo. Pa neće se gospodarstvo tako brzo oporaviti! Mi bismo mogli podnijeti kamate i do sedam posto, no ako govorimo o stvarnoj pomoći, onda bi to trebao biti beskamatni kredit. U problemima smo samo zato što državna poduzeća ne plaćaju našim partnerima, pa ni oni ne plaćaju nama. Zato smo prisiljeni otpuštati zaposlene i smanjivati proizvodnju. Bilo bi dobro da se taj novac iskoristi i za plaćanje dugova državnih poduzeća kako bi se prekinuo lanac neplaćanja i pokrenuo novi ciklus – sugerira Gojković dodajući da su okrenuli ploču i usmjerili se novim, izvoznim tržištima.

Milan Stojanović, predsjednik Uprave Siscije, upravo se vratio iz Rusije i Kazahstana. Kaže da su im upravo početkom srpnja 2008. počeli otkaživati narudžbe s velikih tržišta. – Kad ne otpuštate, jer znate da ne smijete izgubiti dobrog radnika, a nemate kredita, smanjujete zalihe, režete troškove i plaće, ne investirate, urušavate se iznutra. Nama su se kupci vratili, narudžbe su porasle i do 40 posto, ali nemamo kapitala. Mogao bih sada potpisati tri do četiri ugovora, ali kako ako nemam kapitala za proizvodnju – jada se Stojanović.

Kaže da se namjeravaju natjecati za kredit, ali ne uz uvjet da se kao jamstvo traži dvostruko veća hipoteka ili uz kamate veće od pet posto. – Svi smo mi prezaduženi. Lani smo vratili devet milijuna kuna kredita i bojim se da nećemo imati dovoljno dobrih instrumenta osiguranja. Moja je pogreška što nisam dužan državi, nego dobavljačima koje smo zbog toga izgubili ili im moramo plaćati unaprijed. Mislim da je već prilično kasno za državnu pomoć, mnogi od nas neće uspjeti doći do kredita – rezigniran je Stojanović.

Petar Lovrić, predsjednik Udruge malih poduzetnika HUP-u, kaže da nema smisla voditi razgovor napraviti i igrati se Vidovtog Milana. – Dok ne otklonimo uzroke, pomoć ima malo smisla. Načelno, poduzeća bi mogla podnijeti kamate od pet do šest posto, no poduzetnici su prije očekivali da ih podrže u jamstvenom obliku. Uostalom, zašto banke više od godinu dana kreditima ne podržavaju poduzetnike? Služem se da je bolje išta nego ništa, ali ostane li kultura plaćanja kakva je sada, nikakva pomoć nema smisla – poručuje Lovrić.

Mali poduzetnik iz drvnoindustrijske branše kaže da mu je kredit trebao još jučer, ali ako će biti kratkoročan, ako ga treba vratiti već sutra, neće ga ni uzeti. – Nije svejedno hoće li kamata biti 3, 5 ili devet posto kao ni to hoće li nam odobriti poček. O tome se ništa ne zna, ali ako je suditi prema dosadašnjim uvjetima, o počeku možemo sanjati – uvjeruje je.

Krunoslav Cesar, proizvođač povrća kod Dugog Sela, kaže da je čuo za kredite i jamstva, ali samo da će se dodjeljivati. – Kako, što, koliko, nemam pojma. U svakom slučaju, zainteresiran sam za pomoć, jer bismo htjeli ući u nove razvojne projekte, što nije moguće bez povoljnijih kredita. Sadašnji krediti uz deset posto kamata nepodnošljivi su i nema šanse da ih tražim. Poljoprivrednicima je povoljna kamata između četiri i šest posto – poručuje Cesar.

Ivan Gligorij, vlasniku Sirene-Male sirenje na Pagu, kamata je najvažniji orijentir. – Stvar je u tome što nismo upućeni na koji način treba aplicirati, možda i iz razloga što nismo previše vjerovati u to, a s druge strane mnogi će vam reći da je takva inicijativa došla kasno. U svakom slučaju, ako bi kamata bila četiri posto zatražio bih kredit – kaže.

Ivan Bočina, direktor i suvlasnik riječkog Ugora, najjače ribarske tvrtke u Hrvatskoj, kaže da ne planiraju nikakva ulaganja. Cijeli je im samo zadržati sadašnje rezultate dok se gospodarstvo ne oporavi. – Ništa nam ne bi pomoglo ti krediti u smislu novih ulaganja, pa ih nećemo ni tražiti – kategorizirao je. Mnogim je poduzetnicima i analitičarima čudna odluka da o cjelokupnom kreditnom-jamstvenom iznosu odlučuju same banke. HBOR je u cijeloj priči zaobiđen, jer će i o tome kome će se dodijeliti dvije milijarde kuna sindiciranoga bankarskog kredita, posljednju reći upravo banke.