HOK traži da odvjetnici postanu doušnici financijskih inspektora

Neki su odvjetnici poslali Inspektoratu popunjeni upitnik, neki pak, ljutiti, nisu ništa ni popunili ni poslali, a neki su cijeli upitnik popunili odgovorima ‘NE’.

Na web stranici Hrvatske odvjetničke komore objavljeno je da svaki odvjetnik, zajednički odvjetnički ured, odnosno odvjetničko društvo, moraju popuniti ‘Informativni upitnik’ u vezi sa Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma najkasnije do 31. siječnja 2010. U Komori podsjećaju da se u Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma među ostalim obveznicima spominju i odvjetnici.

Zorno si zamišljaj odvjetnike, primjerice Prodano- vića i Nobila, kako u nedjelju 31. siječnja u spomenuti upitnik užurbo unose podatke o poslovima svojih klijenata koje brane od optužbi USKOK-a, i popunjeni upitnik, umjesto službenom dostavom, postupajući prema naputku Odvjetničke komore, ‘mejlaju’ Financijskom inspektoratu Ministarstva financija na e-adresu: [email protected].

Ali kako treba postupati odvjetnik koji za svoj račun obavlja poslove za koje bi prema Zakonu o sprječavanju pranja novca trebao podatke o stranci dostaviti Financijskom inspektoratu? Jednostavno, ako primjerice odvjetnik Hanžeković želi upravljati svojim novcem, financijskim instrumentima ili drugom imovinom u svojem vlasništvu, mora angažirati svojega kolegu koji će ga zatim moći prijaviti Financijskom inspektoratu. Mogao bi uzeti Lea Andreissa, predsjednika Odvjetničke komore, koji je dobro upućen u to kako treba popuniti famozni ‘Informativni upitnik’.

Odvjetnike s kojima sam ozbiljno razgovarao, međutim, zbunjuje to što njihova Komora u svemu tome ima nedefiniranu ulogu posrednika između svojeg članstva i Financijskog inspektorata Ministarstva financija, to što Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma spomenuti ‘Informativni upitnik’ nije propisan, a nije im jasno ni zašto se taj upitnik mora slati Financijskom inspektoratu e-poštom, a ne službeno.

Apsurdno je, nadalje, da prema Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma odvjetnik mora donijeti pisani akt kojim sâm sebe obvezuje da procjenjuje rizik pranja novca u poslovima svojih stranaka prema nekim kriterijima koji nisu sadržani u samom zakonu (većina odvjetnika radi kao pojedinci, a manje ih radi u zajedničkim uredima ili odvjetničkim društvima).

Nisu svi odvjetnici postupili na isti način u ispunjenju obveza prema Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, odnosno nisu svi na jednak način popunili ‘Informativni upitnik’ Financijskog inspektorata Ministarstva financija. Neki su poslali popunjeni upitnik, neki ga, ljutiti, nisu popunili, a neki su cijeli popunili odgovorima ‘NE’.

No među pitanjima u spornom upitniku jest i ono imaju li odvjetnici akt kojim sami sebe obvezuju na procjenjivanje rizika od pranja novca u određenim poslovima svojih klijenata, pa je i na to pitanje upisan odgovor ‘NE’. Prema Zakonu odvjetnici bi ipak morali imati taj akt, koliko god bio apsurdan.

Odvjetnici koji su mi se javili provjerili su i što se nalazi na web-stranici Ministarstva financija o obvezama odvjetnika. Na webu Ministarstva financija nalazi se i podstranica Financijskog inspektorata na kojoj su objavljene i neke ‘Smjernice za odvjetnike’, napisane na 20-ak stranica. Odvjetnici kažu da im nije jasno što su te ‘Smjernice’. Je li to dokument koji je ‘izvor prava’, odnosno koja je to vrsta akta; je li to podzakonski akt ili je jednostavno riječ o unutarnjoj pisaništi toga Financijskog inspektorata?

Tek nakon što se u cijelosti pročita Zakon i ‘Smjernice’, postaje jasno koliko je sve to nerealno.