GORAN ARČABIĆ Čuvar industrijske baštine

Volio bih jednog dana voditi regionalni projekt koji bi ujedinio industrijsko naslijeđe Jugoistočne Europe. U takvom projektu Zagreb bi se u punom svjetlu pokazao stvarnim regionalnim liderom, i to već više od 100 godina, iako cijelo to vrijeme nije bio administrativna metropol. To bi naime rezultiralo snažnim turističkim zamahom regije, posebice u segmentu koji na cijelom ovom području nije dovoljno iskorišten. Riječ je o muzejskom turizmu i svim turističkim proizvodima koje možete derivirati iz primjereno očuvane ili pametno prenamijenjene baštine – kaže Goran Arčabić, jedan od kustosa Muzeja grada Zagreba i autor izložbe koju je u prvom tjednu otvaranja razgledalo 3.000 posjetitelja.

Riječ je tek o prvoj izložbi posvećenoj nedovoljno valoriziranoj industrijskoj baštini grada, jer će tematska trilogija posjetiteljima za dvije godine prikazati i izložbu ‘Industrijski centar države: zagrebačka industrijska baština 1918. – 1945.’, a 2014. godine ‘Vrijeme giganta: zagrebačka industrijska baština 1945. – 1990.’.

Autor izložbe koja Zagreb s kraja 19. i početka 20. stoljeća razotkriva kao mjesto rastuće prehrambene, preradivačke, konditorske, metaloprerađivačke industrije, pivovara, destilerija alkoholnih pića te kožarske i tekstilne industrije, kustos je mlade generacije koji je svoje mjesto u muzeologiji pronašao u činjenici da se s početkom Domovinskog rata na gospodarsku povijest počelo gledati kao na relikt netom ugašena sustava. No 33-godišnji povjesničar i kroatist koji je muzeologiju polagao kao stručni ispit uvjeren je kako je riječ o predrasudi. Štoviše, dodaje, gospodarska povijest iznimno je važna i za identitet i za održivi razvoj, pa je upravo tu tezu razvio na izložbenim panoima MGZ-a.

Važno je da ljudi shvate kako je industrijska baština jednako vrijedna kulturna ostavština koja ima i velike ekonomske potencijale – dodaje Arčabić i ističe kako su Nijemci dokazali da rušenje industrijskih zgrada nije isplativo, dok prenamjena i te kako jest. U razgovoru o izložbi Arčabić i nesvjesno otkriva veliku ljubav prema rodnom gradu, ali i snažnu angažiranost glede očuvanja vrijednih urbani-stičkih cijelina, zgrada ili pogona. Baš je zato ova jedinstvena izložbena trilogija razvučena kroz tri godine: kako apel za sistematizaciju te baštine i sastavljanje transparentne strategije korištenja tog kapitala ne bi bio kratkog daha, nego kontinuirano prisutan u svijesti, posebice Zagrepčana.

Gospodarska povijest, odaje, privukla ga je na završnim godinama Filozofskog fakulteta i ubrzo je shvatio da je to niša koju kani temeljito istražiti. A za to mu se prilika ‘otvorila’ odmah nakon diplome, kada je kao vanjski suradnik Leksikografskog zavoda pisao o zagrebačkom gospodarstvu na projektu ‘Zagrebački leksikon’. Od svibnja 2004. godine počinje raditi kao kustos MGZ-a, gdje vodi tri zbirke. Tek dvije godine kasnije temeljito istražuje povijest zagrebačke industrije i industrijske baštine, pa ne čudi što je kao poslijediplomant na znanstvenom studiju hrvatske povijesti odabran magistrski radi ‘Zagrebački zbor kao poveznica hrvatskog i europskoga gospodarstva (1922. – 1941.), koji bi ove godine trebao obraniti. Od 2007. voditelj je projekta koji je rezultirao navedenom izložbom, seminarima, katalozima, a autor je i izložbe ‘Počeci Zagrebačke pivovare’ postavljene u njihovu vodotornju. Arčabić intenzivno sudjeluje na međunarodnim stručnim i znanstvenim skupovima vezanim uz problematiku paleoindustrijskih objekata, koautor je nacionalnog izvješća o stanju industrijske baštine u Hrvatskoj i autor više znanstvenih i stručnih radova.

A u slobodno vrijeme? Najradije sluša rock glazbu, čita stripove ili na Jarunu prakticira nordijsko hodanje, a probleme s posla, priznaje, nosi kući, ponajviše zato što sa suprugom Majom, s kojom već dvije godine dijeli ‘dobra i zlo’, dijeli i kustoski ured u MGZ-u.