Preuzimanje Đakovštine za Žito bi značilo snažniji razvoj mlinarskog biznisa, u kojemu do sada nije bilo previše zastupljeno. Istodobno se tvrtka strateški opredjeljuje i za mljekarstvo, za koje ima sirovinsku bazu od tisuću junica.
Prema riječima Marka Pipunića, vlasnika i predsjednika Uprave osječke tvrtke Žito, s Agrokorom kao najvećim konkurentom teško se može natjecati, ali Žito pokazuje da ima prostora u Hrvatskoj za obje kompanije. Ono se na neki način ponaša poput hijene: sav plijen koji Agrokor odbaci – Žito pokupi. I upravo je to ono što potonjoj tvrtki povećava vrijednost.
Posljednja u nizu takvih jest Đakovština, koja je odnedavno u steklju, a za koju Agrokor nije pokazao nikakav interes. Budući da od Đakovštine već potražuju 30 milijuna kuna, u Žitu su veoma zainteresirani za sudbinu te kompanije. Za sada je ona samo zakupljena, ali Pipunićev je cilj kupiti i Đakovštinu i tako, uza silose te tvrtke, proširiti svoju djelatnost na proizvodnju kukuruznog i pšeničnog brašna. Još prije pola godine Žito je nudilo Upravi Đakovštine partnerski odnos, što je ova odbila, i za sada nemaju nikakve informacije o drugom krugu privatizacije te tvrtke. Stvar je u tome što je Đakovština privatna kompanija, pa smije sama izabrati svog partnera (država samo 32 posto) bez natječaja, što znači da Žito nije njezin sigurni budući vlasnik iako je, u svakom slučaju, najizgledniji.
U Upravi Žita i ne kriju svoje namjere, ali pritom treba podsjetiti da nisu uspjeli kupiti ni Vupik (kupio ga je Agrokor) iako im je ta tvrtka u trenutku prodaje bila dužna čak 60 milijuna kuna. Ipak, na kraju bi trebali lakše doći do Đakovštine nego Vupika s obzirom na to da je Agrokor bar za sada smanjio ambicije za mlinarskom djelatnošću, što je za Žito velika stvar.
Ta ambiciozna kompanija, inače, polako uzima u svoje ruke sve veći dio poljoprivredne proizvodnje i kontinuirano raste, pogotovo od 2000. Uz Pipunića još je jedan član Uprave – Ilija Nedić, njegov dugogodišnji suradnik, i čini se da taj dvojac dobro funkcionira svih ovih godina pomno prateći razvoj situacije u poljoprivredi.
Kompanija je podijeljena na dvije divizije: trgovinu (zaštita bilja, kooperacija, sjeme i mineralna gnojiva) i proizvodnju (ratarstvo, stočarstvo, industrija i silosi). Osnovana 1992., temeljna joj je djelatnost bila trgovina ratarskim kulturama i sirovinom potrebnom za ratarsku proizvodnju. Već 1994. napravila je prvi važniji poslovni iskorak gradnjom silosa i pšeničnog mlina i tako stvorila pretpostavke za samostalan nastup na tržištu te zabilježila prvi ozbiljniji organski rast.
Širiti se počinje 2000. i sljedećih godina kupuje farme i silose, upravo u vrijeme dok mnogi poljoprivredni kombinati nemaju više snage da se pokrenu bez ulaska kapitala. Uprava Žita znaša je tijekom konsolidacije i privatizacije poljoprivrednog sektora to iskoristiti, pa je svoju strategiju razvoja prilagodila tadašnjim procesima. Samo od 2004. do 2008. tvrtka je znatno rasla akvizicijama, kupivši pet svinjogojskih farmi i tri skladišna-silosna kapaciteta. To je temelj današnjeg poslovanja i razvoja, kako u trgovačkom tako i u proizvodnom dijelu poslovanja.
Tvrtkina potraživanja rasla su iz godine u godinu, primjerice od 2004., kad je ta brojka bila 180 milijuna kuna, a 2008. završila je na više od 290 milijuna kuna. Prošla godina sigurno nije mnogo po pravila stanje. S druge strane tvrtkine dugoročne obveze rasle gotovo 80 milijuna kuna u 2004. do gotovo 290 milijuna kuna 2008., što se može objasniti intenzivnijim ulaganjima, odnosno akvizicijama u tom razdoblju. Kad je pak riječ o kratkoročnim obvezama, one su također znatno rasle, od više od 330 milijuna kuna 2004. do gotovo 790 milijuna kuna 2008. Pritom treba napomenuti da su u tom razdoblju obveze prema dobavljačima bile uglavnom stabilne, i to 70-ak milijuna kuna.
Žitu su nekoliko posljednjih godina prihodi rasli: 2008. je zaključilo s 179 milijuna eura. U strukturi prihoda prednjače prihodi od prodaje poljoprivrednih proizvoda i sirovina, a druga su skupina prihoda prema visini oni od svinjogojske proizvodnje. Tvrtka je u stopostotnom vlasništvu na kraju 2008. imala osječki Novi agrar, Nucleus i Humanitas, Fertus iz Dalja, Žito Mesnu industriju iz Poličnika kraj Zadra, Žito klas iz Sombora, Žito iz Orašja te 79,5 posto vlasništva u PP Ratkovo u Srbiji. Ukupna je vrijednost Žitova kapitala u tim tvrtkama veća od 160 milijuna kuna.
