Home / Financije / GORDAN MARAS, poslovni direktor SDP-a

GORDAN MARAS, poslovni direktor SDP-a

dine ne prijeđe svota od 85 tisuća kuna zato što će u tom slučaju osoba koja obavlja samostalnu djelatnost ući u sustav PDV-a te će za svaku naplaćenu uslugu morati platiti porez. U tom slučaju osoba može odlučiti hoće li PDV plaćati kvartalno ili mjesечно. Ugovaranje autorskih honorara prilično je jednostavno. Tvrtka koja je od Zvonka naručila posao jednostavno mu na žiroračun isplati honorar, ali pri tome mora obvezno naznačiti da je isplaćena svota autorskih honorara. Ista pravila vrijede za njegovu djevojku Kristinu, koja je za jednog nakladnika prevela nekoliko tekstova s francuskog. Zvonku bi se situacija mogla zakaomplicirati ako bi ga ta tvrtka angažirala za vođenje web-stranice. Naime, tada više nije riječ o autorskom djelu, pa bi Zvonko u tom slučaju bio primoran registrirati tvrtku ili obrt. Obrt mu se ne bi isplatio jer su mu troškovi preveliki.

470 kuna budući obrtnik treba izdvojiti za troškove otvaranja obrta. Za osnutak obrta na šalteru financijske agencije treba ispuniti dokumentaciju i uplatiti 470 kuna za troškove, no obrt je skup i zato što Zvonko automatski postaje član Obrtničke komore, kojoj mora plaćati članarinu. Ista bi pravila vrijedila za Kristinu ako bi ona instrukcije iz engleskog jezika koje je nedavno počela držati srednjoškolcima poželjela legalizirati. Zvonko bi mogao osnovati i trgovačko društvo, odnosno tvrtku, jer, kao što kaže porezna savjetnica Marija Zuber, u hrvatskoj tvrtka može poslovati bez zaposlenika.

Može bez zaposlenika Zvonko bi s pologom od 20 tisuća kuna, koje može iskoristiti za poslovanje, otvorio društvo s ograničenom odgovornošću i tako obavljao poslove. Budući da zakon dopušta da tvrtka nema zaposlenika, Zvonko bi svoj rad naplatio iz dobiti poduzeća, a doprinose i zdravstveno osiguranje uplaćivao bi mu poslodavac kod kojeg je zaposlen. Kristini se otvaranje poduzeća ne bi isplatilo zato što instrukcijama ne bi mogla dovoljno zaraditi, pa joj se više isplati otvaranje obrta unatoč tomu što su obrtnici opterećeni velikim izdacima. Kristinina mlađa sestra Martina, koja još studira tekstilni dizajn, uspjela je prodati nekoliko vlastitih kreacija. No osim što dizajnira odjeću, bavi se i oslikavanjem keramičkih i staklenih figura, raznim popravcima tkanina, izradom lutaka i nakita te ukrašnog pribora. Sve te djelatnosti prema vrijednim hrvatskim zakonima mogu se obavljati kod kuće kao domaća radinost, a proizvedeni predmeti mogu se posve legalno prodavati na tržištu.

Martina, ponukana početnim uspjehom, odlučila se vinuti u poduzetničke vode i svoje hobije konačno unovčiti, zato je registrirala kućnu radinost. No nikad se ne zna gdje će još pronaći prijliku za zaradu. Možda će, recimo, njezina obitelj uzgajati puževe, a onda će razmišljati tko će registrirati sporedno zanimanje.

menih materijala u dizajnu namještaja, te razne forme ‘povratka prirodi’, primjerice sve češća primjena drva. Uz drvo popularni su materijali i staklo i metal (inoks ili aluminij).

Maričić objašnjava da se danas sve više pozornosti posvećuje ergonomiji prostora i estetici koja u poslovnom segmentu poboljšava imidž tvrtke, a u privatnom segmentu stvara atraktivni životni prostor.

Često uredi postaju ekskluzivni prostori. Upotrebljavaju se dizajnerski namještaj i vrhunska tehnologija kao što su digitalizacija uređa, LED rasvjeta u različitim bojama, rasvjetna tijela oplemenjena kristalima Swarovski, murano-staklom ili električni kamin. Često se uredi pregrađuju i kliznim stijenama koje su, zapravo, kombinacija aluminija i umjetnički obrađene staklene stijene – ističe dizajnerica. Dodaje da su umjetnine uvijek ‘in’. Pozornost će svakako privući i oslikani zidovi uređa i mozaik na podu.

Svi navedeni elementi mogu se primijeniti i u stambenom interijeru, a i detalji poput rasvjetnih tijela često svojim dizajnom igraju ulogu umjetničkog djela. U uređenju poslovnih i stambenih prostora svakako bi trebalo izbjegavati nefunkcionalan namještaj – naglašava Maričić.

Naime, iako je i estetika važna, na prvome mjestu uvijek bi trebala biti funkcionalnost opreme interijera.

Natrpanost prostora, bio to poslovni ili stambeni interijer, čest je slučaj u prostorima male kvadrature. Da bi se izbjegao taj problem, Maričić predlaže nekoliko rješenja:

Prvo, što više namještaja za skladištenje. Primjerice moderni ormari, ugradbeni i samostojeci, sve su popularniji zbog funkcionalnosti i estetskog doprinosa interijeru.

Drug, ako je boja namještaja istovjetna ili slična boji podloge, namještaj neće dominirati prostorom, pa u skladu s tim prostor neće izgledati toliko prekrčano – savjetuje dizajnerica i dodaje:

Stilski namještaj spaja klasičnu i suvremenu estetiku i popularan je među tvrtkama koje dizajnom poslovnog prostora žele prikazati dugu tradiciju svog poslovanja – ističe.

S druge strane, nastavlja, ako tvrtka gradi imidž inovativnosti, mogu joj pomoći i maštoviti, pa čak i pomalo ‘otkvačeni’, stilovi u uređenju interijera u kojima svoje mjesto često nalaze i dizajnerske tapete ili razne forme naljepnica za zidove. Kad je riječ o stvaranju toplog doma koji odiše karakteristikama naše osobnosti, Maričić predlaže da se u uređenju doma primjenjuju boje, materijali i oblici prema osobnom odabiru, bez obzira na to bili oni u trendu ili ne.

Uostalom, trendovi nisu diktati, nego samo dizajnerski prijedlozi – zaključuje Maričić.

GORDAN MARAS, poslovni direktor SDP-a početka recesije nije napravila ništa. Sada pričamo o fondovima pomoći, no odluke su općenite. Piše da će Vlada pomoći jamstvima, a ne zna se za koji iznos niti se znaju kriteriji. Venture-fondovi će funkcionirati: koliko uloži equity fond toliko će dati država. No htio bih vidjeti analizu koliko se takvih ulaganja ostvarilo kada je gospodarstvo bilo u usponu.

Hoćete li ih podržati u Saboru? Glasovat ćemo za ono što mislimo da je od pomoći, ali jamčim da su ove dvije mjere osuđene na neuspjeh. U svakom slučaju, od 10 milijardi kuna najmanje četvrtina bi trebala biti u novcu, odnosno kreditima. I to s kamatama do šest posto i godinu-dvije počeka. Mislim da bi trebalo osnovati dva fonda, jedan koji će sa sedam milijardi kuna pomagati velikim poduzećima, drugi za srednja poduzeća s tri milijarde, jer morate zahvatiti što veći broj zaposlenih.

Lako bi se moglo dogoditi da dio novca ponovno završi kod države. Od planiranih 10 milijardi barem će se dvije-tri sliti natrag državi. No država ne bi smjela profitirati i dio tog novca morala bi ponovno vratiti gospodarstvu. Zato sam rekao da država mora sudjelovati, ali ne samo s jamstvima.

Znači li to da u načelu mjere podržavate uz prihvaćanje nekih izmjena? Vladine mjere kritiziramo zato što se pokazalo da nije bilo zanimanja za venture-fondove ni u boljim vremenima. Naše su tvrtke konzervativne kad je riječ o dijeljenju vlasništva.

Hoće li te mjere onda uopće zaživjeti? Takve nejasne, netransparentne mjere neće zaživjeti. Jamčim da se za milijardu kuna equity kapitala neće naći investitori, a sve dok se ne znaju kriteriji dodjele kredita i jamstava upitan je uspjeh i druge mjere pomoći.

Kada očekujete prvi rebalans proračuna? Mislim da bi se mogao dogoditi već potkraj ožujka. Planiran je na rastu od 0,5 posto, a većina analitičara očekuje pad i do dva posto. To znači milijardu kuna manje u prvom tromjesečju. Problem je i to što je lanjski proračun krojen na minusu od 5,5 posto, a pad BDP-a će iznositi više od šest posto, dakle i tu će nedostajati novca.

Rebalans će biti pravi ili tek kozmetički? U SDP-u mislimo da je vrednije braniti 70 tisuća ljudi koji su lani ostali bez posla nego nabijati proračun. Vlada je odlučila braniti javnu potrošnju. Ove se godine očekuje još 40 tisuća otkaza. Kad se SDP ponovno nade u poziciji da upravlja zemljom, možda će Hrvatska gospodarski biti u težoj poziciji nego 2000.

Osim ako ne dode do velike koalicije? Velike koalicije neće biti, jer za nju nema potrebe. Prijevremeni su izbori jedino rješenje. Premijerka Kosor kaže da bi s izborima u Hrvatskoj sve stalo na šest mjeseci, a ja tvrdim da u Hrvatskoj sve stoji već šest godina i zato je bolje da se izbori održe što prije. Redovni su izbori za dvije godine, pa zar nije onda bolje da ‘stojimo’ šest mjeseci nego da izgubimo još dvije godine čekajući? Može nas izvući jedino radikalni zaokret politike. Nisam siguran da ga Kosor, koja je šest godina drugi čovjek Vlade, ima snage provoditi. Sto više, siguran sam da nema, jer otkad je premijerka nije napravljeno ništa. Građani nemaju ništa od čišćenja u HDZ-u, ali bi imali od zaokreta u politici koji ona nije napravila. Problem ne može riješiti onaj tko ga je uzrokovao.