Dobro došli u nemilosrdnu krizno- depresijsku fazu!

Došla su gruba vremena. U hrvatskoj poslovnoj areni počela je borba na život i smrt. Urušavanje nacionalne ekonomije koje traje već više od godinu dana (i ne pokazuje da bi se moglo brzo smiriti) iz većine malih i srednjih tvrtki izvuklo je sve rezerve. Tko je i preživio 2009., sada se suočava s time da je pred njim poslovna 2010., koja se računa otpočetka. Zapravo, s utezima iz prošle godine. Na početku smo žestokog, okrutnog dijela krizno-depresijske faze. Manji dio poduzetnika upušta se u razne oblike udruživanja, ali većina pokušava preživjeti tako da uništi protivnike. Sredstva se ne biraju. Veći i jači nemilosrdno su počeli izbacivati manje i slabije. Naravno, u recesiji neki moraju propasti, ali to bi trebali biti oni najmanje inovativni, najmanje loši, a ne oni koji su desetak i više godina kvalitetno radili, a sada ih se nefer metodama uništava.

S gledišta poduzetnika to jest frustrirajuće, ali, budimo iskreni, kad su ušli u poduzetnički arenu, morali su biti spremni i na niske udarce. Pa čak i od onih koji se javno zaklinju u potrebu transparentnosti, a potom sami primjenjuju suprotnu praksu. Problem je sljedeći: budu li ovu krizu preživjeli oni koji će se poslije potvrditi kao kreativno nesposobni, oni neće biti u stanju stvarati održiva radna mjesta i kvalitetno pomoći u dizanju BDP-a.

U Hrvatskoj se zaboravlja da će oporavak moći donijeti jedino poduzetnici. Kad je tomu tako, koliko god među poduzetnicima bilo i onih čije moralne osobine ne zadovoljavaju ni najniže kriterije, ipak većina zaslužuje potporu.

A izvan realnog sektora ima previše onih koji, najblže rečeno, ne žele razumjeti biznismene. Nevjerojatno je, primjera radi, kako analitičari-salonski ekonomisti odbijaju argumente iz poslovnog svijeta iznesene na prošlotjednoj presici HUP-a, naime da hrvatskoj prijeti deflacija. Zagledani u brojke, analitičari koji možda nikad nisu zakoračili u neki proizvodni pogon odmahuju rukom i kažu da nema opasnosti od pada cijena i deflacijske negativne spirale. Prema njima, a na našu veliku sreću, cijene će energenata rasti pa će inflacija u 2010. ipak biti iznad nule.

Nije im palo na pamet ili se nisu htjeli zamarati ‘sitnicama’. Činjenica je da su proizvođači u Hrvatskoj, barem većina njih, prisiljeni spuštati svoje cijene 10, 20, pa i 50 posto. To je ta konkurentska bitka na život i smrt s početka kolumne u uvjetima smanjene potražnje. Kad takvim tvrtkama, prisiljenima na pojeftinjenje na strani ulaznih troškova, poskupe energenti – to ne samo da nije dobra vijest nego je jednostavno katastrofalna. Zbirno će statistika možda pokazati inflaciju, a ispod će se skrivati debela deflacija. Koja vodi u stečajeve i otpuštanja.

Sličnu razinu nerazumijevanja poduzetničkih muka pokazao je i predsjednik na odlasku Stipe Mesić. Na primanju za novinare i urednike na Pantovčaku obušio se na vlasnike medija, poduzetnike-izdavače, istaknuvši da misle samo na profit i zanemaruju medijske slobode. Prvo, generalizirao je. Istina je da ima i takvih koji ne prezaju ni od kakva žutila, ali većina malih i srednjih izdavača ne bori se za svoje profite, nego da skupi novac za isplatu plaća zaposlenicima. I uplatu poreza u proračun. Iz kojega se financira i Ured predsjednika države. Možda bi Stipe Mesić, kad ode s Pantovčaka, mogao postati novinski izdavač, zaposliti nekoliko desetaka novinara i početi izdavati novine, pokazati kako se to radi. Osiguravati svaki mjesec primanja svojim zaposlenicima, ganjati dužnike, objašnjavati vjerovnicima zašto se kasni s plaćanjem, moliti poreznike da ne blokiraju račun. Pa neka nam pokaže kako se prave novine u tiraži od, recimo, stotinjak tisuća prodanih primjeraka. Ništa nije nemoguće kad to drugi treba napraviti, zar ne?

Premda se čini da odlukom o osiguravanju 10 milijardi kuna kroz državne fondove za spas gospodarstva Vlada razumije poduzetničke muke, tu nedostaje jedan važan element. Riječ je o faktoru vremena. Sporovoznoj državnoj administraciji godina više ili manje za smišljanje pomoći biznisu nije neki problem. Jednako kao i političkim strankama. Približavanje HDZ-a i SDP-a u neformalnu koaliciju za provođenje antikriznih mjera teče sporovozno i bez pravog sadržaja. Sinergijski bi učinak naizgled mogao biti velik. Ali ako nijedna strana još nema kvalitetan novi model ekonomskog razvoja zemlje, nula i nula ni sinergijski ne mogu dati više od nule. A poduzetnicima ostaje da u džungli pokušaju preživjeti koji dan više.