Vladu Jadranke Kosor ruši Ivan Šuker, a ne Ivo Sanader

Da su iznosi koncesijskih i rudarskih naknada bili povišeni, Vlada ne bi ni trebala uvoditi harač i povećavati PDV.

U 221. broju Lidera objavio sam u ovoj rubrici tekst pod naslovom ‘Tri sutkinje za taškavaju Šukerovu igru skrivača s naknadama za koncesije’. Unatoč igri tih triju sutkinja iz Upravnoga suda nisam odustao od traženja odgovora na pitanja o visini iznosa koncesijskih i rudarskih naknada, a na svoja sam pitanja u međuvremenu dobio čak četiri odgovora, dva iz Ine i dva iz Ministarstva financija.

A sva četiri odgovora izbjegavaju konkretno iznijeti koliko se proračunskog prihoda ostvaruje od rudarskih i koncesijskih naknada u Hrvatskoj. Razumljivo, jer da se do tih podataka moglo doći, da ih se analiziralo i nakon toga pitalo Ivana Šukera, kao ministra nadležnog za te naknade, je li se moglo na vrijeme uskladiti domaće iznose tih naknada s iznosima u svijetu i na taj način s povećanim proračunskim prihodom, primjerice, izbjeći krizni porez i povećanje PDV-a.

Iz dobivenih odgovora, međutim, može se iščitati da Ministarstvo financija zapravo možda i ne raspolaže podacima o točnoj visini iznosa proračunskih prihoda od koncesijskih i rudarskih naknada. Na osnovi tih odgovora ne treba isključiti ni mogućnost da dio koncesijskih i rudarskih naknada više i nisu proračunski prihod, nego je on, kao tzv. neporezni prihod, ‘ustupljen’ nekome trećem, primjerice, regulatornom tijelu.

U rješenju potpredsjednika Vlade i ministra financija Ivana Šukera od 7. siječnja 2010. godine, kojim se odbijala moja žalba zbog uskraćivanja informacije o visini koncesijskih naknada, među ostalim se navodi: ‘Ministarstvo financija ne raspolaže svim podacima na temelju kojih bi bilo moguće sastaviti popis koncesionara prema visini koncesijske naknade’ (prvim upitom tražio sam da se izlista 50 najvećih koncesionara prema visini koncesijskih naknada).

I u drugome odgovoru od 12. siječnja 2010. godine, među ostalim, navodi se: ‘Ministarstvo financija naglašava kako se u Registru koncesija postupa na temelju dokumentacije dostavljene od davatelja koncesije, te predlažemo da se za daljnja pojašnjenja vezano uz tražene podatke stranka obrati davatelju koncesije, Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva’ (traženi podatak je iznos koncesijskih i rudarskih naknada koje uplaćuje Ina).

A iz Ine sam dobio dva odgovora u kojima se jednako kao i u odgovorima iz Ministarstva financija izbjegava navesti točne iznose koncesijskih i rudarskih naknada. Nakon prvog pokušaja pojašnjavanja pitanja shvatio sam da će iz Ine uvedenog odgovorati o svemu, samo ne o iznosima koncesijskih i rudarskih naknada i da je daljnja prepiska besmislena. Uostalom, Ina kao privatna kompanija možda i smije izbjegavati odgovor na pitanje o tome koliko uplaćuje koncesijskih i rudarskih naknada, nasuprot Ministarstvu financija koje kao ‘tijelo javne uprave’ ima zakonsku obvezu (osobito poreznim obveznicima) davati informacije o visini svih proračunskih prihoda.

Ako se pokaže točnim da Ministarstvo financija i nema podatke o visini koncesijskih i rudarskih naknada, otvara se niz pitanja, primjerice, kako Ministarstvo financija obavlja redovitu zakonom propisanu kontrolu naplate tih naknada i korištenja rudarske rente?

Prema članku 28. Zakona o koncesijama: ‘Naknade za koncesiju prihod su državnog proračuna i/ili proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave’. Jedina iznimka su tajne koncesije, što je i posebno propisano člankom 5. Zakona o koncesijama.

Uskraćivanjem informacija o visini koncesijskih i rudarskih naknada i ostalim javnofinancijskim promašajima Šuker i Ministarstvo financija krše propise o javnim financijama. Prema tome mišljenju, skrivanjem proračunskih prihoda od koncesijskih i rudarskih naknada Vladu Jadranke Kosor ruši Šuker, a ne Sanader.